Ljubomir Đukić: zamrznuto srce živi
Keith Vaughan 1912-1977
… I opet vidim: nisam dijete tmine -
već atom modra raspjevala dana…
Ivan Goran Kovačić
na grobu prijatelja
brižno sam odgajio hrizanteme i prkos
procvat tuge i iskušenja (iskupljenja)
omiljeno cveće jednostavnost i iskrenost
u mislima provodim sate uklanjam paučinu
da sam žicu zasadio procvetala bi
uz crni granit od neporoznog prijateljstva
koje smo definisali urezali u posmrtne maske
stičem osećaj razjašnjenja straha
i sticanja smelosti da besramno zurim
u zao glas koji o nama curi
(uvek razgovaramo o poeziji
razgovaramo drugim rečima
o svemu što volimo i želimo
naše tajne su sad u snu
on je gospodar sna
koji očekuje izveštaj
o mom individualnom postojanju
i trajnom prijateljstvu
jer on je zapravo deo mene)
u nivou očiju ljudi koji odaju poštu dušama umrlih
dopire poezija Ivana Gorana Kovačića
ponižen pevam:
Moj grob, More lana, Smirenje…
Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 05/30/2012 Edit