Ljubomir Đukić: zamrznuto srce živi

Keith Vaughan 1912-1977

 

… I opet vidim: nisam dijete tmine -
već atom modra raspjevala dana…

                                     Ivan Goran Kovačić

 

 

na grobu prijatelja 

brižno sam odgajio hrizanteme i prkos

procvat tuge i iskušenja (iskupljenja)

omiljeno cveće jednostavnost i iskrenost

u mislima provodim sate uklanjam paučinu

da sam žicu zasadio procvetala bi

uz crni granit od neporoznog prijateljstva

koje smo definisali urezali u posmrtne maske

stičem osećaj razjašnjenja straha

 i sticanja smelosti da besramno zurim

u zao glas koji o nama curi

(uvek razgovaramo o poeziji

razgovaramo drugim rečima

o svemu što volimo i želimo

naše tajne su sad u snu

on je gospodar sna

koji očekuje izveštaj

o mom individualnom postojanju

i trajnom prijateljstvu

jer on je zapravo deo mene)

u nivou očiju ljudi koji odaju poštu dušama umrlih

dopire poezija Ivana Gorana Kovačića

ponižen pevam:

Moj grob, More lana, Smirenje…

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 05/30/2012 Edit


Around here



Categories

Moji linkovi

Elektronske knjige

Feeds