Ljubomir Đukić: prenaglašena muškost; slabost
kako sebe zamišlja samozadovoljni
u zamršenom lutanju
izgled može da zavara
oh kako sam jebeno besprekoran
u bekstvu od monotonog potresa
dobročestiva duša razotkriva svoj položaj
tone u zaborav o svom trošku
otvoreno priznaje da je zapao u haos
niko nece saznati za ovu našu malu ludost
pokazujem interesovanje
sa blagim superiornim osećanjem
voljan je da bude kućni ljubimac
dajem previše naklonosti
dok on veruje u moguću stvarnost
za početak zbunjen sluđen zadovoljava se
u nadi da zadobije pažnju ljubav
sve sam to već video osetio
da se volimo mazimo
dodirujemo spolja & iznutra
sa razvijenom maštom vidan za književne osobine
masturbator fantazije vičan iluziji & magiji
uprkos bolne stvarnosti nasilnog okruženja
sa najvećom iskrenošću suprostavlja se teskobnosti
odgurnuvši od sebe masku prenaglašene muškosti
koja se odnosi na isticanje snage dominacije
hrabrost nepomirljivih mediokriteta spremnih za nasilje
nesrazmera duha & tela stvara tragične
najčešće smešne & vulgarne kreature
zapale u metež & haos izveštačene prirode
onemoćali po uskim stazama osiromašene mašte
tajna našeg uticaja
nasuprot prenaglašene (izveštačene) muškosti
je u bespoštednoj oštini kritike
koja je građena na psihološkim analizama
& šaljivim dosetkama…
Ljubomir Đukić: drago nam je da ste gej
refleksija na odbijanje & odbacivanje stvarnosti
želim porcelanskog klovna sa akrobacijama za sebe
koji više nije tu za mene
brinem za njega to je ono što želim
manjka mi da se povatamo kotrljamo na ravnom krovu
slobodnoj teritoriji za šepurenje uz visoke dimnjake
veš koji se suši na vetru
gde smo srećniji od sunca
uživali više nego što smo želeli
traumatično je to što moramo da skrivamo
većinu stvari o nama
pauk uzmiče palako
ostavlja jeziv utisak
dok komarac željan nevine krvi sleće na gole grudi
uznemirujuća hladna jesen donosi realnost
pogled iz stana privlači tužna razmišljanja
nedostaje mi pogled na golo dupe
moram da sačekam naredno leto
da sam barem negde u blizini zapuštenog malog grada
u kojem su me bezumni provodi upropastili
stizao do nelagodnih gotovo prljavih osećanja
vraćanje starim lokacijama & ljudima
koji izgledaju izuzetno prijateljski
teškom ali bezbednom životu unutar trenutka
bez promene
kao svake jesini do sada nakon posete
ne razumem razliku između mišljenja & činjenica
većina činjenica je zapravo samo mišljenje
moraću da živim sa tim
teško je nekog urazumiti
da ne razumem šta se dešava
pored toga da slušam stavove iznova iznova
bez svesne namere da nekog obmanu
ima smisla ako sam nemi posmatrač
ne kritikujem osećaje
stavljam ih u reči pronalazim ravnotežu
Ljubomir Đukić: Queer stvara pozitivnu atmosferu /sinkretistička queer subkultura /
Paradigma koju stvaram je sinkretiistička queer subkultura
Ljudsko dostojanstvo je od izuzetnog značaja, smatram ga nedodirljivim pravom svakog pojedinca na vlastitu odluku i procenu u pogledu nečeg kao životno važnog ili nevažnog; ispravnog ili neispravnog.
Nastojim da širim duh tolerancije i razumevanja. Protiv sam iznuđenih odricanja, nekritičkog slepog verovanja, zalažem se za građansku hrabrost, misleći svojom glavom, služeći se svojim razumom.
Kao queer osoba sa ličnim iskustvom i načinom života želim da doprinesem idejama i aktiivnostima protiv stereotipa i predrasuda. Aktivnost mi je usmerena iz duhovnog i intelektualnog gesta pojedinca, s obzirom da ne posedujem neugodne osećaje krivice, od mene ne treba očekivati očekivano!
Ideja mi je da se angažmano oduprem (i) stihiji politikanske neodgovornosti koja stvara i/li direktno doprinosi da su LGBTIIQ osobe izvrnute ruglu, osudi, prozvane bolesnim, lišene slobode, zataškane, namerno zapostavljene, uklonjene... Osakaćena nam je sloboda, kreativnost ostaje autonomna i pored anonimnost i nevidljivosti...
O autoru bloga
Zovem se Ljubomir Đukić, pišem poeziju, poetsku prozu, prozu, kritičke osvrte, aktivan sam i na polju performansa.
Idejni tvorac i osnivač Umetničke radionice „Kanjiški krug“
i dvojezičnog književnog časopisa „Orbis“ (objavljivan od 1996. do 2007. godine).
Objavio sam osam knjiga poezije.
U rukopisu su mi knjige "Nije teško biti gej", „Lični prtljag“ i „Stara Kanjiža“.
„Divne, realne laži“ je knjiga o mojoj poeziji autora Miodraga Mrkića (objavljena 1999. godine).
Član sam Udruženja književnika Srbije od 2000. godine
.
Deceniju sam se bavio organizacijom klupskog života; propagirajući elektronsku muziku (house, techno, trance, drum
and bass...). U istom periodu učestvovao sam u stvaranju kulturno – umetničkog identiteta Kanjiže..
Povučeno, tiho i jednostavno živim i stvaram u Subotici,
izučavajući psihosocijalnu kulturu, umetnost i komunikaciju seksualnih manjina.
Pišem i objavljujem na srpskom, hrvatskom i mađarskom jeziku.




