Ljubomir Đukić: prenaglašena muškost; slabost
09/28/2014
kako sebe zamišlja samozadovoljni
u zamršenom lutanju
izgled može da zavara
oh kako sam jebeno besprekoran
u bekstvu od monotonog potresa
dobročestiva duša razotkriva svoj položaj
tone u zaborav o svom trošku
otvoreno priznaje da je zapao u haos
niko nece saznati za ovu našu malu ludost
pokazujem interesovanje
sa blagim superiornim osećanjem
voljan je da bude kućni ljubimac
dajem previše naklonosti
dok on veruje u moguću stvarnost
za početak zbunjen sluđen zadovoljava se
u nadi da zadobije pažnju ljubav
sve sam to već video osetio
da se volimo mazimo
dodirujemo spolja & iznutra
sa razvijenom maštom vidan za književne osobine
masturbator fantazije vičan iluziji & magiji
uprkos bolne stvarnosti nasilnog okruženja
sa najvećom iskrenošću suprostavlja se teskobnosti
odgurnuvši od sebe masku prenaglašene muškosti
koja se odnosi na isticanje snage dominacije
hrabrost nepomirljivih mediokriteta spremnih za nasilje
nesrazmera duha & tela stvara tragične
najčešće smešne & vulgarne kreature
zapale u metež & haos izveštačene prirode
onemoćali po uskim stazama osiromašene mašte
tajna našeg uticaja
nasuprot prenaglašene (izveštačene) muškosti
je u bespoštednoj oštini kritike
koja je građena na psihološkim analizama
& šaljivim dosetkama…
0 Comments Add your own
Leave a Reply