Ljubomir Đukić: Prokleta rutina sprečava da postanem totalno prirodan

 

Harry Bush (1920s - 1994)

 


Umem da rastavim pa da sastavim

 
Mogu da odgovorim na pitanje,
ali sam zapravo uveren da ne želiš da dobiješ odgovor.
Hrabar neustrašiv a bojiš se svoje senke.
Oživiš noću. Čuo sam prasak od busanja u grudi.
Volim te kad si topao puderast
uhvaćen u nevidljivu paučinu
koju osećam po licu i rukama...
 
Gleda odraz svoga lica u ogledu;
“još uvek ne znam šta sam…”
Reci mi da ti kažem.
Uveren sam da zapravo ne želi da sazna odgovor
da želi prepoznao bi se do sada.
(zabrinut zbog onog što drugi misle o njemu)
U odnosu na mene on je stidljiv tih mlakonja...
Vrisak u kratkoj projekciji dovoljno glasno da probudi mrtve.
Obrisa suze papirnim ubrusom.
 
Spojeni u jednu priču
marioneta & ja.
Pokrećem ga a u stvari on to čini meni
u duhu mladosti & slobode.
Bilo bi zanimljivo da pronađem motiv
kako da prepozna sebe
ovako samo prati moje želje & zahteve.
Ima manjak u području koje se zove osećaj...
 
 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 10/06/2016 Edit


Around here



Categories

Moji linkovi

Elektronske knjige

Feeds