Ljubomir Đukić: u sopstvenom prostransrvu
Kad se probudim u rano jutro,
svaki put je novi dan.
Podižem dušu pa telo
zemlju i biljke.
Ono što kažem cveću u bašti
nikad niko neće čuti.
Uzgajati cveće to je sve
što bih trebao znati
s radošću biti
izbavljen iz sadašnjeg stanja.
Uzgajati cveće
poput ljubavi
više je od pogleda i utiska...
(Moje ime se povezuje
sa ljubavlju i mirom,
to me je odredilo
na smeh
u neograničenom prostransrvu.)
Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 07/23/2020 Edit