Ljubomir Đukić: imam osećaj

imam osećaj
dok
svakodnevno vozim bicikl
u proseku sat i po
ka periferiji grada
kao da gotovo stalno zurim
usred bela dana u dar milosti
kroz tanku liniju napukle nagnute ograde
ka ivici prirodne formacije ispunjenog letnjeg ambijenta
prihvatam sa zahvalnošću
to što tri puta na dan stižem pred kuću
na kojoj se nalazi tabla sa nazivom ulice
Miroslav Antić
pogledam u tablu javim se Miki
rekoh mu danas
moje srce je nečuvano slomljeno
u sjajnom oklopu
nad vidom uma
šapućem misli
šta je svrha postojanja
nepodnošljivo snažnog pilona
duboko u sebi
znam
šta je istina
u dugo traženom
trenutku
samo gnev tinja
ostalo kao da je zgaslo
 
oborio sam sa površine sve što je nevoljno postavljeno
 
ne mogu da se radujem
onako kako bih voleo
da mogu
 
još uvek neka neobjašnjiva
nelagoda
vlada
 
nepomičan sam pred
standardnim
banalnim 
 
ostao sam bez saznanja
kako da nekom poklonim
sebe
 
ne nalazim način 
 
jedino pogled usmeravam
ka nestašluku
izraženom ili zanemarenom
prognanom zlatu
zaostavštini ljubavi
sve mi je jedno
jer sećanje je podsetnik
na usamljenu sujetnost
ništa više
 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 08/12/2024 Edit


Around here



Categories

Moji linkovi

Elektronske knjige

Feeds