ljubomir đukić: trebaće vremena za belinu
ekspresni oblizivač koji je naprasno zavoleo kurac,da li se tako kaže? Pogrešnu stvar traži od mene…zato neimenovanom u vreme nemoći nudim vedru stranu, da li sam tragao za njim ili drugim… ko će ga znati kad su gejevi nevidljivi… želim li da se odlepim od sveta koji me nije prihvatao programirane emocije uglavnom umeju da me odobrovolje vrcavom opaskom služe ako je potrebno puni usta alegorijom ispijati kafe cilj je posete svakog ćumeza dočekivati i ispraćati međuzavisne pojave u ovom trenutku liči na slona velikim ušima vesla ili tako nešto malo bih da se oslonim na slona u ćošku je ugaoni kamen ako moram da objašnjavam bestijarijum trebaće vremena i ako se do njega lako stiže ne želim da objašnjenjima opteretim bez naznake priče obožavam neizrecivo stanje zar nije bolje ovako u vreme nemoći sve što voli je upravo kurac, uvek neko treći usmerava priču i misli volim kreature neodoljivo zavodljive on recimo nalik meni a nepomirljiv pita šta znače moje godine gde ja vidim realnog sebe da li postoji tako nešto slabost i nestabilnost zbog brojeva i znakova bez razjašnjenja senzacije jednog izopštenog otpadnika koji je pregrmeo simbole od društva izobilja netrpeljive sredine do lika i oblika neprobojne vidne prepreke malo izobličene nalik zvonu jasne slike se odlepljuju sklapaju kockice moza(i)k prijateljstva ultimativno u dodiru s drugim obično je iživljavanje voajerskog prevladava atmosfera igre i glume veličanja a u stvari uzbudljiva potvrda poniženja i srama zbog cenzure i zabrane i samo zato jer znam kojim putem nikada neću moći da razmaknem vidik hodam nesavladivom belinom (znam da je belina celina) u belini se staza prekida šetači poput mene su iz daleka u belini ne nalazim svoje postupke propuste bez opravdanja ostalo mi je da lovim urnebesne situacije tamo gde su vidni besmisleno smešni apsurdi
ljubomir đukić: zar vas ono ne podseća na nešto?
slatka jabuka iskolačenim očima
maza i kad spava od srca igra
neka bude priča šaputava
da ga ne budimo
kao zapitan free jazz se oglašava
recimo da je talasava improvizacija
iz njegovog sna saznanje
vidljiv grad sa usana
sličnost pretčava našu ulicu
tako nekako već je iza kasapnice
grabi preko praga naših vrata
deli nas hodnik
sa nagrđenim asimetričnim zidom
na izgled želi nešto u pohari
komadić po komadić želje
umnoženi u sobi
stižu pominjani prizvani
znakovi pokloni
poludeli izdanci željni greha
krećemo daleko
smeš da pitaš gde
u njegove snove
nemoj da gledaš jer
prvo pridošli već vadi onu stvar
na prizor se brzo navikneš
emantaler oko glavića
u zagrejanoj sobi
vonja zgrušana sperma
visoko podignuta mutirana skulptura
jebe mi se neka vonja
neka i žara
dorašće ulozi na licu mesta
bez igre i otpora nema smisla
mada želi da iskoristiš priliku
dok novajlija kara proživljenog
u krajnjoj liniji suprotnosti kara
onako iskreno