ljubomir đukić: trebaće vremena za belinu


 

Slika na MojBlogu

 

 

ekspresni oblizivač koji je naprasno zavoleo kurac,da li se tako kaže? Pogrešnu stvar traži od mene…zato neimenovanom u vreme nemoći nudim vedru stranu, da li sam tragao za njim ili drugim… ko će ga znati kad su gejevi nevidljivi…

 

 

 

želim li da se odlepim od sveta koji me nije prihvatao

programirane emocije uglavnom umeju da me odobrovolje

vrcavom opaskom služe ako je potrebno

puni usta alegorijom ispijati kafe cilj je posete svakog ćumeza

dočekivati i ispraćati međuzavisne pojave

u ovom trenutku liči na slona velikim ušima vesla ili tako nešto

malo bih da se oslonim na slona u ćošku je ugaoni kamen

ako moram da objašnjavam bestijarijum trebaće vremena

i ako se do njega lako stiže ne želim da objašnjenjima opteretim

bez naznake priče obožavam neizrecivo stanje zar nije bolje ovako

u vreme nemoći sve što voli je upravo kurac,

uvek neko treći usmerava priču i misli volim kreature neodoljivo zavodljive

on recimo nalik meni a nepomirljiv pita šta znače moje godine

gde ja vidim realnog sebe da li postoji tako nešto

slabost i nestabilnost zbog brojeva i znakova bez razjašnjenja

senzacije jednog izopštenog otpadnika koji je pregrmeo

simbole od društva izobilja netrpeljive sredine do lika i oblika

neprobojne vidne prepreke malo izobličene nalik zvonu

jasne slike se odlepljuju sklapaju kockice moza(i)k prijateljstva

ultimativno u dodiru s drugim obično je iživljavanje voajerskog

prevladava atmosfera igre i glume veličanja

a u stvari uzbudljiva potvrda poniženja i srama zbog cenzure i zabrane

i samo zato jer znam kojim putem nikada neću moći

da razmaknem vidik hodam nesavladivom belinom (znam da je belina celina)

u belini se staza prekida šetači poput mene su iz daleka

u belini ne nalazim svoje postupke propuste bez opravdanja

ostalo mi je da lovim urnebesne situacije tamo gde su vidni

besmisleno smešni apsurdi

 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 12/27/2010 Edit

ljubomir đukić: zar vas ono ne podseća na nešto?



 

 

slatka jabuka iskolačenim očima

maza i kad spava od srca igra

neka bude priča šaputava

da ga ne budimo

kao zapitan free jazz se oglašava

recimo da je talasava improvizacija

iz njegovog sna saznanje

vidljiv grad sa usana

sličnost pretčava našu ulicu

tako nekako već je iza kasapnice

grabi preko praga naših vrata

deli nas hodnik

sa nagrđenim asimetričnim zidom

na izgled želi nešto u pohari

komadić po komadić želje

umnoženi u sobi

stižu pominjani prizvani

znakovi pokloni

poludeli izdanci željni greha

krećemo daleko

smeš da pitaš gde

u njegove snove

nemoj da gledaš jer

prvo pridošli već vadi onu stvar

na prizor se brzo navikneš

emantaler oko glavića

u zagrejanoj sobi

vonja zgrušana sperma

visoko podignuta mutirana skulptura

jebe mi se neka vonja

neka i žara

dorašće ulozi na licu mesta

bez igre i otpora nema smisla

mada želi da iskoristiš priliku

dok novajlija kara proživljenog

u krajnjoj liniji suprotnosti kara

onako iskreno

 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 12/12/2010 Edit


Around here



Categories

Moji linkovi

Elektronske knjige

Feeds