Ljubomir Đukić: Strašno je neizrecivo…
Neizrecivo je
i u krvničkoj
mazohističkoj
samoubilačkoj
žudnji
susretljivo
telesnim osećanjima
uzburkano
na kolenima
prokleta priznanja
u očima
vreli dah očekivanja
prviržena mučnina
od krvi i besa
neizbežan obruč
povodca gušitelja
pozdravni šamar i
suze ispljuvak
oštre zakovice spolja štrče
reči uzalud hvale
veruješ lažnom mučitelju
sa platna
znaš li ko je na platnu -
varaš se
jer nerealno postoji:
“… da postoje ta čuda
stvara strah jer želim ...
da, ja želim previše nerealnog
baš zbog toga
što je nerealno i nemoguće.” *
Strah koji dopire
je nemir tvog astralnog bića
koje te uzalud opominje
na ono što postoji a ti ne vidiš …
Znaj “baš čudnog sveta ima”
Strašno je neizrecivo
Nenaviknut si na novog
gospodara
novog pulina
i novo stado
ljude različitih strana
i novu svest …
Ko tu koga nadgleda
i drži u košmaru?
Ako do sad nisi shvatio,
do tebe je
Odoh po kokice i pivo…
_________
*moonchildesh