Ljubomir Đukić: iznenadna sreća

 

 

Photo: www.flickr.com/people/airadam


sanolike ulice prepuštene vetru
omiljene impresivne fasade mađarske secesije
uživaju u krupnom planu
apeluju na umetnost u meni
preplavljen iznenadnom srećom
kad poželim kafu & kratke poruke
za danas je od ničea:
“ko hoda po tuđim stazama
neće iza sebe ostaviti tragove”
ispred pažljivo odabrane kuće nalazi se mlečna pijaca
kupio sam voće
flašu tokajca sa podnožja karpata
domaći tamni hleb
pržene girice
mladi sir & kajmak
u kući me čeka mačka
danima se ogleda u ogledalu
vrata mikrotalasne pećnice
kad želi da mi prkosi igra se
sa jastučetom za ziher igle
želi da je mazim
nespretan sam dok pokušavam da je nahranim
prženim giricama
slomio sam jedan element perlice
staklene dekoracije
tačnije nepotrebnog skupljača prašine
sunčeva svetlost kroz venecijanere
na bordo vazi kanjiške majolike
stiže oštrije osvetljenje u trpezariju
na terasi jedem sićušne plodove borovnice
bojim se stršljena
voli cvet minijaturne paprika
ljuti bonsai uz patuljaste loptaste tuje
nikad neću doživeti punu zrelost;
oduvao maslačak postigao efekat
pod uticajem slike nadiru smiruju
ne postoji ništa lepše u ovom trenutku
što bih mogao da zamislim zabeležim...

 

 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 07/29/2015 Edit

Ljubomir Đukić: drugi to obično ne rade

 

 mark horst "glimpses no. 9”

 

bezbrižni ljudi dozvoljavaju sebi ljubav

                             /potraga za srećom/

 

 

udobno sedi u uglu mračne prostorije
bez osećaja usamljenosti
odsad zajedno
nepromišljeno povezan sa
dobrodušnim sredovečnim krupnim čovekom
koji mu daje veći osećaj sigurnosti
u osnovu vrednije od spoljašnjih karakteristika
da je posvećen pažljiv
stariji gospodin koji
poštuje i one koji mu nisu dorasli
otvara vrata bez kritike & komplikacije
priča o izazovima
često potcenjujući svoje vrednosti
„izbegni me ako misliš da ti nema ravnog
nisam uvek na visini zadatka“
eh ljubav nije„zadatak
iskazuje slobodu“
zauzvrat pažnji krenuće u šetnju
tražeći inspiraciju
drugi to obično ne rade
park se zove dudova šuma
u kojoj nema dudova ni šume
nije to park od nekad
sede na ogromnom panju
mestu za ispovesti
u blizini treperava svetlost
mir uma jake emocije emituju bezbednost
na sigurnom je po prirodi stvari
ukazuje na posvećenost pažnju
bez obzira na snagu držanje
suze su još jedan argument blagoslovenog odnosa
lako je poverovati
ako se dogodi nepovezano neočekivano
pripisaće fluidu ljubavi
sedeli su satima (okruživale su ih neprilike)
zaboravili na razgovor
uz šarene raznolike promenjive osetljive misli
dočekali svitanje...

jednostavna činjenica;
potrebno im je živeti svoje živote
bez osećaja usamljenosti...


 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 07/25/2015 Edit


Around here



Categories

Moji linkovi

Elektronske knjige

Feeds