Ljubomir Đukić: doba informatike

doba informatike
smeh se odbija
od ekrana
 
šta sve može tvoj uređaj
pitam napumpanog dečaka u teretani;
 
koristim mnogo manje interne memorije jer
socijalne potrebe digitalno popunjavam
jednim pritiskom na dugme stvaram zid
otporan sam na prašinu znoj smrad bakterije
viruse i reči...
sad ću da skočim
evo stojim na rukama
prevrćem svet na glavu
noge su mi u vazduhu
vidim da sa zemlje zgrade vise
dok moj uređaj prodire
pred otvorenim vratima
frižidera
učitavam se
povezujem
učitavam se
povezujem
proveravam
ažuriranje
u toku