Ljubomir Đukić: Gola guzica - osnovna vrednost ili zlatni rudnik!


(Guzica - jedini deminutiv koji označava nešto veliko)
 
Kad osetim trenutnu glad menja se percepcija, postaje čisto, bistro, ono što posmatram, divim se stvarima koje nisam primećivao.
Hrišćanin naglašava da je hrišćanin i u meni vidi ogorčenje, izjavljuje mi: "pre svega sam krštena osoba, ne odajem počast đavolu". Radi u pekari, upola mlađi od mene, ja sam mu (bio) poznanik i/li više od toga, veli da sam mu drug! Za njega sam besposlena duša koja treba da trpi glad. Al ja uživam u najobičnijoj hrani, koju on nakon završenog radnog dana baca umesto da udeli sirotinji. On poseduje saznanje da sam gladan, smatra me svojim drugom, dakle trpi moju glad.
Glad je jedno od najdragocenijih (sa)znanja. Potajno gladovati je blago koje čisti najpre mozak i čitavo telo. Osećam istinsku uzvišenu glad a on pohlepu. Ni jedan obrok ne može da utoli njegovu glad, dok se istinski posvećujem zalogaju hleba. Dao sam mu do znanja da nismo bili prijatelji a da više nismo ni poznanici, nemam želju da ga bilo kada vidim. Želi da me poseti, šalje mi fotografije svoje nage stomačine i guzice, valjda u znak solidarnosti. Gola guzica - osnovna vrednost, zlatni rudnik! Kad ti neko veli da je gladan, šta činiš, pa u duhu društva kojem pripadaš - kritikuješ ga!
Pojedinci prezasićeni hranom, otrovani politikanstvom, ne znaju šta je milosrđe, ne uočavaju gladne kojih sve više ima. Nacionalna politika ne primećuje gladne, skriva ih, najviše boli što zapostavljaju gladnu decu kao i bolesne, nemoćne. Bog im je valjda obilje, novac, bogatstvo, neostvarene želje, fetiši...
Sunčevi zraci su hrana, uhvaćene zapisane misli, u stvari nisam gladan dok god posedujem prirodu u sebi, saosećanje, olakšanje, dok god sam u stanju da pomognem drugima.
 
 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 05/22/2025 Edit

Ljubomir Đukić: RADOST U sveopštoj KRAJNJOJ NEMAŠTINI


ekološki odvojen od društva
možda je iskonska čistota
kako je doživljava Danilo Kiš
bespoštedna iskrenost
kao beskrajna krhkost bilja
sređujem baštu tvoju i moju
kao stranice romana
sređujem dvorište tvoje i moje
sređujem ulicu tvoju i moju
dok svako ide svojim poslom
tu nadomak Jasibare
u blizini Dudove šume
iskrom deteta povezanost uz mirise i boje
bez praznine i praznog prostora za delovanje
samoukost za paralelni život van sistema
potrebna su samo sopstvena otkrića
saobraćam se tako što pišem brišem
brišem jer ne mogu ekran da cepam
negirajući one
koji poriču ono što jesu
a i neumoljiva okrutna većina
koja se hvali šta jeste a
što nije
 
nisam se dao
nisam se dao slomiti
nisam se dao slomiti
iluzijom vremena
 
nisam
gorki talog
iskustva
 
 
 Screenshot 2025 05 12 at 22 35 25 (1) Facebook
 
deo mog vrta ovog proleća
 
 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 05/12/2025 Edit


Around here



Categories

Moji linkovi

Elektronske knjige

Feeds