ekološki odvojen od društva
možda je iskonska čistota
kako je doživljava Danilo Kiš
bespoštedna iskrenost
kao beskrajna krhkost bilja
sređujem baštu tvoju i moju
kao stranice romana
sređujem dvorište tvoje i moje
sređujem ulicu tvoju i moju
dok svako ide svojim poslom
tu nadomak Jasibare
u blizini Dudove šume
iskrom deteta povezanost uz mirise i boje
bez praznine i praznog prostora za delovanje
samoukost za paralelni život van sistema
potrebna su samo sopstvena otkrića
saobraćam se tako što pišem brišem
brišem jer ne mogu ekran da cepam
negirajući one
koji poriču ono što jesu
a i neumoljiva okrutna većina
koja se hvali šta jeste a
što nije