Ljubomir Đukić: Kloni me se čoveče
08/25/2011
Jared French (1905-1988)
Nakon razgovora
priča je zapečaćena
što baš mora sve da zna?
međutim
uzdam se da je zabavno
u stanju da mi ispuni želju
zaokružujem delujem vodim ga
podrum pun misterije rekla kazala
običan čovek skriven
u mračnom hodniku
s njim se lako upravlja
stanovnik stisnutog suterena
slike žurno nasrću
oči u oči sa zebnjom
da se ukenjaš
zastao da razmišlja o temi
zgrožen je od pomisli na nesreću
doduše
sračunato sam ubedljiv
plaši se moje sklonosti
želi da bude na sigurnom
nije uspeo da se oslobodi
od trenutne napetosti
kojoj je izložen
zgog znatiželje
sasvim nepotrebno i
besmisleno
delimo zajedničke
neprohodne odaje
sve do plafona natrpane
knjigama i starim novinama
ostale stvari su promakle
jer smo jedan kraj drugog
u podzemnoj
odavno
zaboravljenoj
galeriji stareži
stravično škripi
zarđali ventilator
pokreće ga promaja
ono što je tražio
dobio je
neće smeti
da podigne pogled
pratim izraz lica
nagađa desiće se
očigledno
sve već zna
ne ume da
savlada
nelagodnost
svega
nekoliko
koraka
kao očajni uljez
uslovljen
nemoćan
zbog ljutine
nepodesan
ni da zucne
nije bilo reči
čudo
dopašće mu se
neprijatno
vlada mir
sačuvana je
smirenost
tako je
lakše valjda
da napipam
željenu
stvar
0 Comments Add your own
Leave a Reply