Zainat je biljka koja ne cveta
skrivamo se jedni od drugih
projektovani pizdun
“Mlad sam znam...ali znam i da vredim..zato samnom moze da kontaktira samo neko ko je vredan da ga pogledam..” oglas nepoznatog geja, pod nadimkom umišljen
ugledao sam ljude koji ne rade ništa gledaju ljude koji ne rade ništa
Stigao je iz strmoglavog mraka kao nagoveštaj slabosti poznavši ga prestao sam da tražim dokaze plemenitosti i dobrote presijava nestrpljenjem i hrabrošću deluje kao dečak kostimiran bled sablasan slabašan dočarava preuveličanu lepotu igra li samog sebe biljku koja ne cveta zbog suza držim ga u rukama sprečavam da se vrati zapamti obrt neistraženim neviđenim slikama neslućenih scena dragulj okrenut svom telu je iscrpljen u ropstvu pogleda jedva pomera usne pažljivo ga upijam i pamtim da mu olakšam kameni tr(a)g prenosi tragove nesvakidašnjeg mučenja i ljubaznog opraštanja omamljuje zagonetna strepnja zapravo da li sam ga izneverio neumem da obuzdam u sebi njegovu bol poželim da pomerim u stranu postavku bezbroj pridošlih očiju rugalice sumnje nagoveštaj razglašene praznoverne strahove dozivanja skupljam u crnu vreću za tu namenu optužbe sablasno izviru uobličavaju sliku naruženog zarobila me je trajna ludost iza zavese on mi je u telu glavi iznad glave muvam se oko njega dok je van mene nalazim mesto da ga zgrabim vratim ga munjevito u sebe i smelo nosim dalje gost mi nije žrtva jedino sam uspeo da sakrijem olakšanje bezumne mantre koju mi je dodelilo šaputavo sladostrašće
...jedandrugogjedandrugogjedandrugogjedandrugogjebite...
zbog saznanja sam izopšten iz zdravog razuma ili nečeg što se naziva tako ustvari kao zainat ne shvatam ništa više s lakoćom sam daleko neosetno daleko od proračunatog mesta želim da stignem nepreglednog novajliju gubitak plodnog tla među nogama gubitak osećaja za rasuđivanje još danas ili će sutra preneti vest o odlasku skriven od pogleda i ja odlazim samo još nešto želim najbolji vremeplov da stvorim krenem podmlađen sa njim
...posvećeno imaginarnom mestu komunikacije, gdje su učesnici nevidljivi, odsutni, prisutni medijskom ekranskom slikom koja na specifičan zavodljiv način preuzima ulogu dijaloga i seksa, ume da manipuliše i zbunjuje... drugim rečima: internetu spopandrknem ti kevu...
“...pozove na pivo tek onako a ti prihvatis... išlo nam je...klizi što da ne...”
ljubomir đukić: telom upr(av)ljan
dok mirno učestvuješ u donošenju pogrešnog zaključka znaj da činim sve što moram na repu svih mogućih i nemogućih besmislica neudobnim tuđim telom upravljam igrom oblina stičem utisak kao da je u pitanju slika digitalni print na telu otimam se činjenici da namirišem krv pokušavam da poreknem da sam samo jedan od njih večno mrtvih raskomadanih mesnatih eksponata otpalih udova nakon čerečenja u zanosu vreme je za gozbu dobijam težinu od nemaštovitih poteza adrenalinom zaklane životinje određen mi je model ponašanja zadivljeno gledam poreklo pojeo sam ga već previše pustim na slobodu grozne izopačene pojedinosti spreman sam da razmišljam mislima razorim izribane betonske branike razaram da bih došao do svoje slike ispostavlja se da se upuštam u nepodopštine spreman sam na gadosti nemam mere i mira u posedu osećanja nije mi promaklo da uzdignem zgnječim sliku i priliku raskrstim s njim puca opna omotača pod prstima i iz njega izlazi neka žuta smesa zarazni smrad raspadanja pročišćenje niz slivnik ostaci spremni za gozbu sirov pogrešan materijal meso nije ni otkuvano
ljubomir đukić: sudbina bez maske
Dolazim sa nezapažene Velike južne ravnice
iz nemogućeg mesta tačnije nemesta
nezapaženog jer se ne svodi na meru
ne prihvata sudbinu koju mu
novopridošli osvajači ocrtavaju
gde pustara oblaci i vetrovi podčinjavaju
prenose se iz srca nizije u srce čoveka
sve se odvija bez dovikivanja
ako su povoljni vetrovi
stvara se izoštrena slika u procesu
magija i misterija življenja
zaluđujem se idejom da poznajem ravnicu
da ostrašćen tačno određujem sve u vezi nje
prizivam je privlačim pozdravljam i prisvajam
u liku bosonogog neposlušnog dečaka
do kojeg mi je stalo
stojim mu zaklonjen iza leđa
očekujem korak lepote koju krije
da mi neumitno oblikuje smisao