Zainat je biljka koja ne cveta


skrivamo se jedni od drugih

 

projektovani pizdun

 

 “Mlad sam znam...ali znam i da vredim..zato samnom moze da kontaktira samo neko ko je vredan da ga pogledam..”  oglas nepoznatog geja, pod nadimkom umišljen

 

ugledao sam ljude koji ne rade ništa gledaju ljude koji ne rade ništa

 

Stigao je iz strmoglavog mraka kao nagoveštaj slabosti poznavši ga prestao sam da tražim dokaze plemenitosti i dobrote presijava nestrpljenjem i hrabrošću deluje kao dečak kostimiran bled sablasan slabašan dočarava preuveličanu lepotu igra li samog sebe biljku koja ne cveta zbog suza držim ga u rukama sprečavam da se vrati zapamti obrt neistraženim neviđenim slikama neslućenih scena dragulj okrenut svom telu je iscrpljen u ropstvu pogleda jedva pomera usne pažljivo ga upijam i pamtim da mu olakšam kameni tr(a)g prenosi tragove nesvakidašnjeg mučenja i ljubaznog opraštanja omamljuje zagonetna strepnja zapravo da li sam ga izneverio neumem da obuzdam u sebi njegovu bol poželim da pomerim u stranu postavku bezbroj pridošlih očiju rugalice sumnje nagoveštaj razglašene praznoverne strahove dozivanja skupljam u crnu vreću za tu namenu optužbe sablasno izviru uobličavaju sliku naruženog zarobila me je trajna ludost iza zavese on mi je u telu glavi iznad glave muvam se oko njega dok je van mene nalazim mesto da ga zgrabim vratim ga munjevito u sebe i smelo nosim dalje gost mi nije žrtva jedino sam uspeo da sakrijem olakšanje bezumne mantre koju mi je dodelilo šaputavo sladostrašće

...jedandrugogjedandrugogjedandrugogjedandrugogjebite...

zbog saznanja sam izopšten iz zdravog razuma ili nečeg što se naziva tako ustvari kao zainat ne shvatam ništa više s lakoćom sam daleko neosetno daleko od proračunatog mesta želim da stignem nepreglednog novajliju gubitak plodnog tla među nogama gubitak osećaja za rasuđivanje još danas ili će sutra preneti vest o odlasku skriven od pogleda i ja odlazim samo još nešto želim najbolji vremeplov da stvorim krenem podmlađen sa njim

 

 

...posvećeno imaginarnom mestu komunikacije, gdje su učesnici nevidljivi, odsutni, prisutni medijskom ekranskom slikom koja na specifičan zavodljiv način preuzima ulogu dijaloga i seksa, ume da manipuliše i zbunjuje... drugim rečima: internetu spopandrknem ti kevu...

 

 “...pozove na pivo tek onako a ti prihvatis... išlo nam je...klizi što da ne...”

 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 11/18/2010 Edit

ljubomir đukić: telom upr(av)ljan



dok mirno učestvuješ

u donošenju pogrešnog

zaključka znaj

da činim sve što moram

na repu svih mogućih

i nemogućih

besmislica

neudobnim

tuđim telom upravljam

igrom oblina

stičem utisak

kao da je u pitanju slika

digitalni print na telu

otimam se činjenici

da namirišem krv

pokušavam da poreknem

da sam samo jedan od njih

večno mrtvih raskomadanih

mesnatih eksponata

otpalih udova

nakon čerečenja u zanosu

vreme je za gozbu

dobijam težinu

od nemaštovitih poteza

adrenalinom zaklane životinje

određen mi je model ponašanja

zadivljeno gledam poreklo

pojeo sam ga već previše

pustim na slobodu grozne

izopačene pojedinosti

spreman sam da razmišljam

mislima razorim

izribane betonske branike

razaram da bih došao

do svoje slike

ispostavlja se da se

upuštam u nepodopštine

spreman sam na gadosti

nemam mere i mira

u posedu osećanja

nije mi promaklo da uzdignem

zgnječim sliku i priliku

raskrstim s njim

puca opna omotača pod prstima

i iz njega izlazi neka žuta smesa

zarazni smrad raspadanja

pročišćenje niz slivnik

ostaci spremni za gozbu

sirov pogrešan materijal

meso nije ni otkuvano

 

 

 

Comments (4) Posted to sinkretistička queer subkultura 11/10/2010 Edit

ljubomir đukić: sudbina bez maske


 

 

Dolazim sa nezapažene Velike južne ravnice

iz nemogućeg mesta tačnije nemesta

nezapaženog jer se ne svodi na meru

ne prihvata sudbinu koju mu

novopridošli osvajači ocrtavaju

gde pustara oblaci i vetrovi podčinjavaju

prenose se iz srca nizije u srce čoveka

sve se odvija bez dovikivanja

ako su povoljni vetrovi

stvara se izoštrena slika u procesu

magija i misterija življenja

zaluđujem se idejom da poznajem ravnicu

da ostrašćen tačno određujem sve u vezi nje

prizivam je privlačim pozdravljam i prisvajam

u liku bosonogog neposlušnog dečaka

do kojeg mi je stalo

stojim mu zaklonjen iza leđa

očekujem korak lepote koju krije

da mi neumitno oblikuje smisao

 

 

 

 

 

Comments (2) Posted to sinkretistička queer subkultura 11/05/2010 Edit


Around here



Categories

Moji linkovi

Elektronske knjige

Feeds