Ljubomir Đukić: sreća

03/12/2014

 
Olaf Odegaard AKA Olaf (1938 - 1997)
 
glasine obiluju dešavanjima najnovijeg slučaja
uvećani od laži u talogu zablude
od snova u nadi da ubede u divan preokret
očaravajućih priča
hipnoza rečitih izlaganja nasmejanih lica
bude predivnu dirljivu potrebu za neralnim situacijama
posredstvom upečatljivih misterija u razotkrivanju
uz zamisao gotovo lirske obostrane privlačnosti
slobodno penjanje gore
gde dvojica već nalaze sreću
sledi zaplet karaktera
otvoereni za bilo koju priliku
zanos pomera granice stvara opasnu pukotinu
razgovor nastao od unutrašnjeg konflikta
u sumnjim okolnostima
(okolnostima sumnje)
samouveren iritirajuće prepametan
i samoljubivo grub
ali baš takvi dodiruju srce
šta se dešava kad su spontani
saosećajno ludiranje...

prikazom sredovečnih muškaraca u dugim vezama
u njima je pogon znakova hrabrost duha
dodir intrigantnim pogledom u misaonom procesu ličnih demona
pokušaj odbrane nevine žrtve
česti zaokreti
posrnulih ljubavnika (protivnika)
godinama prelaze odvojene staze razočarenja
i straha od starenja
ne skrivajući očigledne ekscentričnosti ponašanja
sve što je ranije bilo zabranjeno
sad im je dozvoljeno
sve što je bilo ranije (očaravajuća radost) nije onako
kako je tada izgledalo
želja za poništenjem pohlepe lične osvete
i kajanje
ponestaje vremena
za one koji žele da pronađu sreću
(ukoliko su uopšte utvrdili šta je sreća
i da li su spremni za nju)
 
 
 
 

0 Comments Add your own

Leave a Reply


Around here



Categories

Moji linkovi

Elektronske knjige

Feeds