Ljubomir Đukić: u suprotnom smeru
06/04/2014
duhovni mentor mrtav čovek (izgubio perspektivu)
pred smrt je govorio ružne stvari
neočekivano nametljiv nasilan
manifestacijama seksualnih želja
izgledao je kao da je uvek lošeg raspoloženja
zamarao sentimentalnom topografijom ponovljenih priča
više mu nisam bio potreban (ukorio me pre odlaska)
uzimao sve više davao sve manje
na izmaku elementarnog života
mekušac opsednut teskobama & ranama
opasnost ispunjena poslednjim putovanjem
apsurd povređene sujete
dugo sam izdržao u nemilosti proždrljivca
da bi na kraju nestao izvor neprilika
gubitak odnosa
jedino se prisećam boemske atmosfere
dela svakodnevnog života transformacije - magije - seksa
prljavog realizma & halucinacije
& aktivnog učešća u umetničkom delu
prjateljstva koje je bilo način za uživanje
sreća je ostala negde zaturena u mudrosti
koje moram da se setim da bih ga prežalio
nosim čudan osećaj (ništa mu nije promaklo)
ograničenog kretanja do tajnog mesta
krotak miran protiv rutine starokanjiške tišine
loš tren se pretvara u stanje
dobar tren nestaje bez traga
posvetio sam se intuitivnoj realnosti
nema razloga za brigu
mogu bez konvencionalne naracije
bez društvene funkcije
ništa me ne šokira & ne uznemirava
zadržao interesovanje
prema tabuima & socijalnoj patologiji
skaradno prožet pokvarenošću
podlegao raznim nevaljaštinama
predvodio ih & učestvovao u njima
luckast rovac zbrinut u izmetu
potpuno bestidna osoba
prkosno se smejem u lice tame
uz neočekivani nagoveštaj vedrine
daje & uzima energiju
0 Comments Add your own
Leave a Reply