Ljubomir Đukić negde u zabiti Banata
03/01/2016
kad pomislim da sam slab i ranjiv, snaga je u meni
Laskam iz daleka.
Ovde su dakle; ljudi samoće.
Dok je ostatak sveta mali i lajav, ovaj svet je mali i tih.
Nebo je ogromno, jasnije se vidi. Stanje duha.
Bujna raznovrsnost stvarnosti nema smisla.
Ugledao sam nebo kakvo ranije nisam.
Gledao sam ga zdušno srčano.
Bilo je dovoljno nisko da me vrati
mladalačkim shvatanjima
odredi raspoloženje.
Tu je dakle On.
To je dakle On.
Ja sam se odrekao Njega.
On se mene nije.
Doživeo sam kraj
svoje ostrašćenosti lutanja.
Negde u Banatu
U Nigdini.
Zabeleženo u trenu.
Sanad, 27.februar 2016.god.
0 Comments Add your own
Leave a Reply