Ljubomir Đukić negde u zabiti Banata

03/01/2016

 

kad pomislim da sam slab i ranjiv, snaga je u meni

Laskam iz daleka.
Ovde su dakle; ljudi samoće.
Dok je ostatak sveta mali i lajav, ovaj svet je mali i tih.
Nebo je ogromno, jasnije se vidi. Stanje duha.
Bujna raznovrsnost stvarnosti nema smisla.
Ugledao sam nebo kakvo ranije nisam.
Gledao sam ga zdušno srčano.
Bilo je dovoljno nisko da me vrati
mladalačkim shvatanjima
odredi raspoloženje.
Tu je dakle On.
To je dakle On.
Ja sam se odrekao Njega.
On se mene nije.
Doživeo sam kraj
svoje ostrašćenosti lutanja.
Negde u Banatu
U Nigdini.
Zabeleženo u trenu.

 

   Sanad, 27.februar 2016.god.

 

 

0 Comments Add your own

Leave a Reply


Around here



Categories

Moji linkovi

Elektronske knjige

Feeds