Ljubomir Đukić: voleo bih na drvenom podu
11/11/2018
voleo bih na drvenom podu
u sobi ili dnevnom boravku
među napuštenim beskorisnim
nepromenjivim stvarima
nema puno toga u prepunoj situaciji
prvo što skreće pažnju
lepe zelene providne
prašnjave apotekarske bočice
nebo plav kredenac
sa plafona po podu i nameštaju
kruni se blatni malter
izviruje trska
podsetnik na drap zidu
crkveni kalendar i velika
slika anđela
u svakoj molitvi sredinom noći
prihvati me
bez direktnog razgovora
sa fotografijama predaka
tu je brko u vatrogasnoj uniformi
sa aluminijumskim šlemom
nalik tornju
preplavljen s nadom
(sve podseća na komediju
Miloša Formana
Gori, moja gospođice!
jedan od najboljih filmova
za koje znam)
na rezbarenoj polici
knjige časopisi
u limenom koritu
gipsane terakote
nalik onima A G
elegancija
potresa sadržaj tela
u igri bez značenja
vetar sinoć tišina sada
apstraktna misao
između
jedne (i) druge strane mene
zahvalnost strpljenju
šta se dešava
nakon želje
za begstvom
zadovoljstvo...
uz nekoliko litara vina Ezerjó iz županije Nógrád...
/Ornament sam fotografisao sa vrata jedne prodavnice u Senti, verovatno nekadašnje apoteke, a prizori koje automatski beležim su iz doma prijatelja u Adi, naime živi u staroj, trošnoj zemljanoj kući njegove čukun bake, u kojoj je vreme stalo sredinom prošlog veka.../

0 Comments Add your own
Leave a Reply