Ljubomir Đukić: a potom (se) budimo zajedno sluđeni...
05/03/2020
Gledaš kako angažovano spavam u virtuelnoj sobi.
Dok hrčem ti si zaokupljen, zabavljen, izgrađen.
Od sutra menjamo uloge.
Nasmejani sa apatijom delićemo tišinu mraka...
SIMPLIFIKACIJA
(vidim te a ti mene...)
čudovišta nisu više ispod kreveta
proklamovana su u popularnom operativnom sistemu
u obliku čoveka kontroliše
preko čudovišta gledaš slušaš privremeno
zamagljene figure
u pogonu poslušni rob ne koristi svoju inteligenciju
prisiljen na trendove
prevaren etiketama...
→
želim da se vrati nekontrolisan
skladan logičan stari način života
možda ga osposobim pokrenem
mirnoćom spokojstva na obali Tise
odlučan svestan povod za povratak
samopouzdanja samovolje osobenosti
pojednostavljenim oblicima
kako sam učen na materijalnost prirode
sve je u neposrednoj blizini
beskonačno držeći na liniji horizonta
dostojanstveno iniciran od meandra reke
do jaraša
gledam u nebo
hodajući željezničkom prugom
nastalom u vreme dvojne monarhije
posmatram iz više uglova
prošlog veka milenijuma
panonsku oblast nagoveštavajući
dublje od površine rečnog mulja
osim ako se univerzum u međuvremenu nije
proširio...
0 Comments Add your own
Leave a Reply