Subota, Oktobar 02, 2010
Ljubomir Đukić: realnost radost olakšanje
ekspresija za M.
Gde sam se zapravo uputio
u ritmu disanja ploveći plićakom
ka severu uz obalu
da menjam oblik krošnjama vrba i topola
ves(e)lo zabadam u slike oblaka
i svetlost sunca koje prži grad
odsjaj zaslepljućih nepristupačnih tornjeva
koji se utapaju u virovima
posmatram uzbudljiv proces
prirodan uz konstrukciju mašte
težak hrastov čamac zelene boje
vežem za opšte mesto
koje u strahu posedujem
usidren na vrhu zgrade
u kojoj vodim skrivenu ljubav
skok u želji da se uputim ka dnu
ka tiskoj crnoj kornjači
kad dotaknem lepljiv mulj u podrumu
vratiću se da izbavim sunce
boki kojic,
Ljubav je za mene transmisija realnosti, radosti, olakšanja...
Foster's
Jedino što je pogrešno u mom slučaju je biti izložen prezrivim pogledima spoljašnjeg sveta
kojem sve manje pripadam.
Smatram da nema boljeg načina da dođem do izražaja
nego da radim ono što jedino umem i da budem ono što jesam.
Two wrongs don't make a right.
Ljubav nema granica, bas kao i löepa rec!
