Ljubomir Đukić: magični oblutak
04/01/2014
Wes Hempel
pozvonio na staklenim vratima
našao se u lepo ukrašenom predsoblju
okružen sa gestom čistog prisustva nepoznate figure
više u funkciji fantazije minimalističkog absurda
nego stvarne ličnosti
udahnuo je tihost intime
i aromu vanile
u ogledalu njegovo lice
okrećući se na suprotnom zidu
ugledao je sliku osunčani akt
seo je na purpurnu stolicu
dok je domaćin poželevši mu dobrodošlicu
zauzeo položaj na kožnom dvosedu
davao lični pečat ambijentu u ljubičastim tonovima vedrine i optimizma...
pogled mu je privlačila komoda koja je služila za cipelarnik
na karamel braon stolu zatvoren ružičast laptop i buket astromerija ciklama boje...
ovde dakle stanuje sreća koja izgleda i deluje čudno
naizgled bez napora će ga podržati
u nemilosrdnom činu samoljublja
za dobrodošlicu dobio je magični crveni oblutak da steže u šaci
(ukroćena strast)
da se pomiri sa onim što je trebalo da bude
dostižući vrhunac divlje ruže
želeo je da se potrudi oko svog domaćina
koji ga je dugo priželjkivao i neće propustiti priliku da se zabavi s njim
istražujući svoje vizuelne i emocionalne reakcije
zaboravljajući napokon kao da je uvek pod nadzorom i pod kaznom
zaboravljajući na manire u svim tim beskorisnim formalnim stvarima
beznadežnim mislima koje ga opterećuju
želeo je da ga domaćin primora na ono
u šta nije bio odlučan i siguran
bilo mu je stalo da dostigne vrhunac na bilo koji način
nije mu više do čekanja pomiren sa onim što je trebalo da se desi
želi da ugrabi užitak
u slučaju smetnji može slobodno da vrišti
koliko užitak može da traje u kontinuiranoj potrošnji
nemirne potrebe hitno je (uključen u doživljaj prati promene u sebi)
snovi neviđene radosti & užasi (uticaj napipan u mraku)
trajanje izvan trajanja (nalik električnom pražnjenju)
u plutanju kikotanja pucketanja usnama
porinuće u izmenjeno stanje svesti
za osnovnu ranu posrnuća potrebno je zadovoljstvo
poslastica u zabludi sastavlja prvi utisak
obeležje za celi život...
0 Comments Add your own
Leave a Reply