Ljubomir Đukić: preporođen
04/23/2014
Xhxix digital image, 2013
obeležavam povratak sunca
osećaj povezanosti
u mirnom prostoru odvojenom od haosa
zasejana pažljiva budnost
omogućava razmišljanje
radim kako mi je volja
pokušavam da se izjednačim sa prirodom
koja ima konačnu reč
povezano sa doživljajem
govorim u prilog suncu
iz jasnih slika čitam intuitivne mudrosti
misli idu protiv pravila
u njima ne boravim na istom mestu
(znam trebalo bi da bude nemoguće
svako ko to poriče nije doživeo
ogrebotine od požara ruža
cveta & trnja blagonaklonog aspekta
ostatke prirode u celini
čista otvorenost
uz naklonost suncu...)
u blizini modernog grada
a u njemu epizodni svet u kojem je prisutno mučenje
stanište uobičajenih pojava punih iluzija
gomila s konceptom verovanja u patnju & odricanje
za masu koja tavori sa osećajem ubrzanja
izgubio sam interesovanje
moguće je da sam nemoguće spor
treba mi dugo da se zadovoljim guzom
vešto se probija
u gomili
koplje usmeravam & čekam
spreman sam da se pojavim nag & ranjiv
fantastičnim obrtom događaja odapinjem strelu
navodi me na smeh
suočim sa žurbom onog koji juri
za tretmanom kože i noktiju iz najnovije reklame
ledeni oblog na vrelo izbrazdano testo
izbeljivanje sivog lica
bez svrhe i smisla stihijski lov na hranljive materije
na štandu dnevne štampe čita krupne naslove masna slova
nada se ludilu uz tabloidne senzacije
uz minerale & vitamine & suplementacija & šumeće tablete
na ćošku izrađuju pastu
ponuda od vrata do vrata
trijumfuje repertoar rizika (čopor pasa lutalica)
uzimajući sebe suviše ozbiljno
spisak uloga
od svađalice do šampiona zbrke
flertuje sa nervoznom generacijom odraslom na brzoj hrani
motivacija od 25% za mladu konobaricu
ukoliko istakne sise dupe i noge
kiša & vetar meni nisu dosadni
vidna oskudica & iscurila su govna kao sirup
ismevanje umesto dobrodošlice
mrtva priroda sa izgaženim hlebom na pločniku
zuje glasovi koji mole & dozivaju
ograde štite od ružičnjaka & cvetnih leja & travnjaka
na svakom koraku komplikovana znatiželja
neko pokušava nešto da kaže
smrdljivi bućkuriš iz rezervoara šetalištem
prljavi nejasni vitraži
zatvorene prodavnice dremež guta
ne mislim da iko brine o ovakvim stvarima.
uzdah u svemu neće mi reći svoje ime
kad god me primete poznanici gnevno skrivaju pogled
ja sam bezazlen
nemarno zabeležen
nekog sam povredio nenamerno
van kontrole
mislii m idu protiv pravila
izazivaju odbojnost
umireno po istom principu
(život je lepa laž a smrt bolna istima)
brz obzira dal si strejt ili gej
na putu metafore upoznao sam ključne slike
kojima se vraćam kad god mi zatreba mir & harmonija
uzdizanje iz dogmatske prošlosti
izjednačavanje realnosti sa duhovnošću
budim se na poziv prirode
osnaživanje dolazi iz slobodne odluke
na napuštenoj parceli
lekovito bilje gajim iz semena
bašta je svečana trpeza kojoj posvećujem pažnju
biljke prizemljuju
daruju definiciju smisla
promene se dešavaju u skladu sa voljom
svetli aspekti dolaze na površinu
oslobađam se od negativnog stanja
pogrešnog učenja da služim kao bezvredni otirači
prestao sam da stvaram greške i posledice
izbegavam negiranje svog postojanja
razvijam slobodnu istinsku volju
postaje jasnije da je relevantni kontrolor nestvaran
izmišljen mu je trag postojanja
mislim da ću reći svoje…
pojavljuje se ideja
predstoji mi zanat u divljini
poziv na osećaj & emocije
tekstovi su mi povezani sa slikama
ljubav u svetlosti...
☽ ☆ ☾
Xhxix digital image, 2014
0 Comments Add your own
Leave a Reply