Ljubomir Đukić: Oživela Dušo daj mi ljubavi...
12/03/2015
Ljubomir Đukić “Stara Kanjiža”
Tajne su čarolije koje lebde…
Prelazimo reke "upasovani"
u dijalogu
ti na Dunavu
ja na Tisi
pokretne slike na vodi
zabrinjavajući pristanak
želja - osloboditi se straha
nepovoljnih misli
trivijalnosti
nebitnih stvari
zadovoljstvo je moje
biti protiv predrasuda
lakoćom sklapati prijateljstvo
dodaj varijacije
makar jednu rečenicu
moja usidrena slabosti
na drugoj obali.
Zahtevni mlakonjo,
nekada sam znao
čim svane
da krenem
a sad jedan korak nedostaje
distorzija vidika
teško je u zanosu
nagađati maštom
šta vidim
(jer je čak i photo session)
monitirana stvarnost
kopirani predeo
unapred sračunate stvari
nema iznenađujućeg ishoda
a ako ga i ima
da se naslutiti...
Nisam blizak
sadašnjem životnom prostoru
nema zastajkivanja
mada dopirem do kraja
previše se nagomilalo
ustručavanja
ustajale mrtve Tise.
Kopovi su puni neostvarenih snova
prizvuk koji remeti mir
neprilagođen sam
na izvestan način
tragam za odgovorima
jedan trenutak
kad smo bili zajedno.
Ozbiljnost je ovde tegobna.
Nisam zabavan.
Da umaknem
pokušavam...
Većina bi da me utera u red
Otkačen sam ali još nepomućen.
Izbačen iz šina.
Kreacijom pokušavam
da menjam perspektivu.
Neizbežne su posledice.
Boli me
dobar komad
srca.
Nije šala,
hodam kao da sam ožderan
radujem se stranputici
teturam se prdelom pustare
udaljio sam se od dolme
nijedne boje na vidiku
mučnina evo je još jedna
priobalna varoš.
Stanovnicima varoši
novotarije donose brigu
i opasnost.
Raspad ustajalog načina života?
Ograda je još uvek izrasla trska.
Ima li slobodan pristup
kao nekad?
Iskvaren sam
otišao daleko
i stigao blizu
u potrazi za
razvratnim životom...
Odmah da vam kažem
Ne podnosim zamerke,
radije ne izbijam iz stana.
Dobro činim?
Čak i ovde nalazim zagonetni svet.
Ne poričem da sam ono što jesam.
Neporecivo je da sam ono što jesam.
U pokušaju sam da se prividno
stopim sa okolinom
da bih olakšao teret mučnine.
0 Comments Add your own
Leave a Reply