Ljubomir Đukić: ljubaznica
02/01/2016
on je ljubaznica on ne diva on je narcis on je...
psihički zastrašenoj divi pokušavam objasniti
kako najlakše u skučenom životnom prostoru
(u koji je zatočen) da bitiše izrazi svoj stil
da zaboravi na gluposti barem u onoj meri
da ga ne opterećuju čestim prisećanjem
patnja proizlazi iz privida
patnja se sastoji od otvorenog poziva
tuge kajanja griže savesti
bol u predelu duše & duha
on je diva da ga jebeš
dušice nisu ruke hladne
probaj prenosiv osećaj
ukazuje na lepotu & ružnoću
(u stanju sam da ih volim podjednako)
obnoviti odnos sa prirodom
kolaps propale civilizacije
do mere prihvatanja neminovnosti
starenja raspadanja
to je mehanizam stvarnosti
ne volim razgovor s njim
delimično zato jer
ako je uvređen ima oštar jezik
uglavnom je zauzet
sam sebe fotografiše
& zamornom pričom proizašlom iz privida
da nije toga bio bi nezaboravan lik
impregniraću ga da ćuti
ili da me impresionira svojom poletnom mešavinom
mladalačkog šarma & lude gej fantazije
dozvoljeno mu je da jeca & uzdiše
humor sa lakoćom pobeđuje
neizvesnost
kao da nas neko iz blizine posmatra
srodna zabluda
otvori usta ispruži jezik
u tunelu slepa postojanost & sladak dah
umiri osećaj krivice
zloupotrebljen si za razne priče
radije potražimo pukotine dole na bockavoj mahovini
ovde ne možemo biti pronađeni
prizemljeni smo smanjeni stanjeni
čak ni moj aluvijalan trbuh nije impozantan
trzaji kljucaju u njemu
prostor se savija u nas
priželjkivane dodire u tmini
sami namamljeni uzdasi
pogled na bitak
preukusan zalogaj srži
ono što se zbiva nije očigledno jasno
nije ni prepoznatljivo
a stvaran je osećaj
prenosimo ga jedan na drugog
u večernjim satima izgubili smo se
u kući
gde god sam se zatekao
ugasio svetlo
zapalio žarište
prodorno glasno bolno
usisavanje praznine
vidimo šta ne postoji
trebalo bi da pomogne
zadržavamo plimu
kako spoljni svet ne bi ulazio
kroz ključaonicu
ovde se igramo
prizori prirode
svetlo raspoloženje u tamnoj odaji
spolja u trenu odrastamo
u ono što ne želimo
ne možemo ništa
uraditi
povodom toga
ostaje oskrnavljen utisak
svaki put
kao svaki put
spreman da zaboravi…
Ljubomir Đukić “Stara Kanjiža”
0 Comments Add your own
Leave a Reply