Ljubomir Đukić: "ljubi kamen"
02/06/2016
„Ljubi kamen...“ Alex
možda ću se vratiti
sada ne mogu
čega je previše gubi značaj
nadjačalo me
tvoje mentalno ropstvo
s tobom upravljaju
bežeći iz okrutne stvarnosti
direktno upadaš u nametnut mehanizam
zatvorenih očiju
veruješ onima koji ti u duši šire
nemirna lutanja oličenje depresije izaziva strah
bizarnu patnju u maniru mračne atmosfere
beskrajno mučenje kajanje
opsednut si pitanjima savetima klera
u vrtlogu beznađa iz dubine iskačeš na površinu
u tamu nadrealnog sveta
simbolika je notorna
smešna
verovanjem u svet iz mašte
u bajke iz antičke civilizacije
poričeš ono što jesi
u korist onog što nisi
bez napora da pronađeš sebe
šta ti vredi molitva
misterioznoj dimenziji postojanja
bez spoljne refleksije
bez jednostavne introspekcije o sebi
bez osećanja ličnosti
umesto razotkrivanja komplikacije
nepromišljeno prihvataš
u nadi da nađeš spas
dal spas od sebe histerika
emotivno labilnog
frustiranog u frenetičnoj potragi
za skučenom pažnjom
izbezumljenost izgledom
erotske pomahnitalosti
ili užitkom od analingusa
& od penetrirajućeg falusa
odupirem se
radije ljubim kamen...
0 Comments Add your own
Leave a Reply