Ljubomir Đukić u tamnom oblaku
06/13/2016
Svašta se može dogoditi...
Praznina u razmišljanjima.
Nema nikakvog smisla.
Pokušavam da budem
u tamnom oblaku ništavan bez detalja,
nebo deluje apsurdno.
Stiže me tuga
nova patnja
so na rane.
Hodam duž zamišljenog hodnika.
Hrapava kadenca po disanju.
Uzak prolaz za vazduh.
Ne mogu da izdržim
korak po korak po taktu
skriveno srce u grlu
bez svetlosti
bez prirodno posvećenog stanja.
Bodu me
oštre reči, prezir, podsmeh...
Ne postoji bezbedna udaljenost od mržnje i nasilja.
Ne mogu da podnesem
da sam kukavica licemer.
Sunce kroz čvrste omče
zasvetluca u suzi svetlosti uma
potajno na isteku dana.
0 Comments Add your own
Leave a Reply