ljubomir đukić: bez emocija tešitelja ne puštaj u sebe

 

Dragi moj prijatelju Mito

Brižljiv si a ja se potpuno oslanjam na tebe

brinem se to je u redu

ni sam ne znam koliko je iluzija sve što činim a koliko stvarnost

jer si drugačiji od stvarnog...

Kad mi je teško nikad ne zakažeš, prošle noći bio si mi u mislima

sa tvojim i mojim neostvarenim snovima, osetio sam bol u grudima

i tačno znao da je to bol koja nas spaja beleži razara opominje

kao da identično funkcionišemo preko elektrokardiograma

kad osetim izazov stvori se pritisak

Malo je reči u našim zajedničkim otkucajima

s kojima bih pokušao da nađem izlaz

odkud konstatacija da znam koliko te boli

„pripadamo smrti neizbežna je i sigurnija od svega postojećeg“

Svaku reč iznova upijam učim dobijam od tebe

najbolje što umem lomim se

sve što sam želeo izbrisao sam

čak i protestnu pesmu moć neizrečenog

nestalo je i ono što nisam želeo

da nestane vrhunsko mesto snova

nije ostala ni jedana reč iz eseja

o snu i javi nov zalogaj kost zastala u grlu

guši bistar um i tera na suze

juče si ti a danas plačem ja

nije to kuknjava  već suze izvorske kapi

energija koja čisti lice 

teško se zadržati na jednom karakteru

“jebes karakter - ako nije labilan...

 jer,slatko je popustiti!”

s oprezom stupam u bliske odnose

krećem dalje

uz put pružam verbalni otpor nasilju

seks uz psovke traje ukupno jedan sat

učio si me da pozorište ima režiju satnicu i maske

u snovima i sećanjima sve traje duže

sad ga vidiš sad ga ne vidiš

neobavezan izgleda velik da mu se dive

voleo bih da imam ime i da me zovu po imenu

“Izdaleka je teško spoznati sebe”

nije dovoljna mantra i pogled u tvom pravcu

potreban je spritualno određen odnos

izvesno je jedino da se skoro identična dešavanja

prelamaju na nama

bilo bi savršeno jednostavno da nakon zajedničke patnje

otkrijemo

zajednička uzbuđenja

nadam se da stvar ide u dobrom pravcu

Lep i srdačan pozdrav

                                                               tvoj lj.đ.

 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 01/24/2011 Edit

ljubomir đukić: hvataj vertikale - to mi se dopada



"Čovek, taj istrebljivač, mrzi sve što živi,

sve što se miče... " (Emil Sioran)

 


...nekontrolisan nekontrolisano

nekontrolisanom

i još udvostručene

zeza/lice mrda/lice prda/lice ruga/lice

ruženje...

 

 

p(r)odaj se samozvano budi sve što poželiš

ulovljen u mrežu poređenja poštovano u(v)laženi

uslovljavaj smicalice emitovanja života

oslobođenog obaveza

uređuj scenski nastup farse hvataj vertikale

forme u ornamentu, asimetričnost i jak kolorit izbegavaj

“nema se vremena mnogo razmišljati, osvrtati se u grad”

imaj određeni plan za prizor izbegavaj jak senzibilitet

ne zanima me tragični neistraženi način

Instrukcije ti  očekuju moj delete

da spomenem ja sam za lepotu kao umetnički cilj

uz kratko objašnjenje drsko zabadam kursor u tebe

izraz dragog lica puni moje misli posvećene

netaknutoj prirodi životinjskog porekla

ostaje ti da čekaš nove  mlade nade

miruješ sračunat na jedno da nije to razlog

jasno je da svedoči što đavolski volim

da reagujem na gluposti

proveravam mogućnost opštanja u mozak

na pokretnoj traci igla bode želju

zakovana u probleme zavisnosti

povišeni stepen oprezno ima problem

sa foto ćelijom na vrhu stative

o čemu se radi saznaćeš

jednaki smo po onome što skrivamo

ne budi bojažljiv ne otimaj se dobroj prilici

muško sve treba probati

pribegavaj užitku na putu impresije menjaj intenzitet

da li si spreman da me prihvatiš

zgrabi me ne čekaj na majstore za internet

oni su lenji iznenadiće te moj tajmer

oslobodi se negativne energije

da ne poludiš razbij uredniku plan

bez obzira na temu

onesposobi ga na sitne parčiće

razbij mu tabu o sramoti

nametni lični pečat smelo interveniši

infracrvenom i ultraljubičastom   

u krajnjoj liniji

slobodno luduj

 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 01/02/2011 Edit

ljubomir đukić: trebaće vremena za belinu


 

Slika na MojBlogu

 

 

ekspresni oblizivač koji je naprasno zavoleo kurac,da li se tako kaže? Pogrešnu stvar traži od mene…zato neimenovanom u vreme nemoći nudim vedru stranu, da li sam tragao za njim ili drugim… ko će ga znati kad su gejevi nevidljivi…

 

 

 

želim li da se odlepim od sveta koji me nije prihvatao

programirane emocije uglavnom umeju da me odobrovolje

vrcavom opaskom služe ako je potrebno

puni usta alegorijom ispijati kafe cilj je posete svakog ćumeza

dočekivati i ispraćati međuzavisne pojave

u ovom trenutku liči na slona velikim ušima vesla ili tako nešto

malo bih da se oslonim na slona u ćošku je ugaoni kamen

ako moram da objašnjavam bestijarijum trebaće vremena

i ako se do njega lako stiže ne želim da objašnjenjima opteretim

bez naznake priče obožavam neizrecivo stanje zar nije bolje ovako

u vreme nemoći sve što voli je upravo kurac,

uvek neko treći usmerava priču i misli volim kreature neodoljivo zavodljive

on recimo nalik meni a nepomirljiv pita šta znače moje godine

gde ja vidim realnog sebe da li postoji tako nešto

slabost i nestabilnost zbog brojeva i znakova bez razjašnjenja

senzacije jednog izopštenog otpadnika koji je pregrmeo

simbole od društva izobilja netrpeljive sredine do lika i oblika

neprobojne vidne prepreke malo izobličene nalik zvonu

jasne slike se odlepljuju sklapaju kockice moza(i)k prijateljstva

ultimativno u dodiru s drugim obično je iživljavanje voajerskog

prevladava atmosfera igre i glume veličanja

a u stvari uzbudljiva potvrda poniženja i srama zbog cenzure i zabrane

i samo zato jer znam kojim putem nikada neću moći

da razmaknem vidik hodam nesavladivom belinom (znam da je belina celina)

u belini se staza prekida šetači poput mene su iz daleka

u belini ne nalazim svoje postupke propuste bez opravdanja

ostalo mi je da lovim urnebesne situacije tamo gde su vidni

besmisleno smešni apsurdi

 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 12/27/2010 Edit

ljubomir đukić: zar vas ono ne podseća na nešto?



 

 

slatka jabuka iskolačenim očima

maza i kad spava od srca igra

neka bude priča šaputava

da ga ne budimo

kao zapitan free jazz se oglašava

recimo da je talasava improvizacija

iz njegovog sna saznanje

vidljiv grad sa usana

sličnost pretčava našu ulicu

tako nekako već je iza kasapnice

grabi preko praga naših vrata

deli nas hodnik

sa nagrđenim asimetričnim zidom

na izgled želi nešto u pohari

komadić po komadić želje

umnoženi u sobi

stižu pominjani prizvani

znakovi pokloni

poludeli izdanci željni greha

krećemo daleko

smeš da pitaš gde

u njegove snove

nemoj da gledaš jer

prvo pridošli već vadi onu stvar

na prizor se brzo navikneš

emantaler oko glavića

u zagrejanoj sobi

vonja zgrušana sperma

visoko podignuta mutirana skulptura

jebe mi se neka vonja

neka i žara

dorašće ulozi na licu mesta

bez igre i otpora nema smisla

mada želi da iskoristiš priliku

dok novajlija kara proživljenog

u krajnjoj liniji suprotnosti kara

onako iskreno

 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 12/12/2010 Edit

Zainat je biljka koja ne cveta


skrivamo se jedni od drugih

 

projektovani pizdun

 

 “Mlad sam znam...ali znam i da vredim..zato samnom moze da kontaktira samo neko ko je vredan da ga pogledam..”  oglas nepoznatog geja, pod nadimkom umišljen

 

ugledao sam ljude koji ne rade ništa gledaju ljude koji ne rade ništa

 

Stigao je iz strmoglavog mraka kao nagoveštaj slabosti poznavši ga prestao sam da tražim dokaze plemenitosti i dobrote presijava nestrpljenjem i hrabrošću deluje kao dečak kostimiran bled sablasan slabašan dočarava preuveličanu lepotu igra li samog sebe biljku koja ne cveta zbog suza držim ga u rukama sprečavam da se vrati zapamti obrt neistraženim neviđenim slikama neslućenih scena dragulj okrenut svom telu je iscrpljen u ropstvu pogleda jedva pomera usne pažljivo ga upijam i pamtim da mu olakšam kameni tr(a)g prenosi tragove nesvakidašnjeg mučenja i ljubaznog opraštanja omamljuje zagonetna strepnja zapravo da li sam ga izneverio neumem da obuzdam u sebi njegovu bol poželim da pomerim u stranu postavku bezbroj pridošlih očiju rugalice sumnje nagoveštaj razglašene praznoverne strahove dozivanja skupljam u crnu vreću za tu namenu optužbe sablasno izviru uobličavaju sliku naruženog zarobila me je trajna ludost iza zavese on mi je u telu glavi iznad glave muvam se oko njega dok je van mene nalazim mesto da ga zgrabim vratim ga munjevito u sebe i smelo nosim dalje gost mi nije žrtva jedino sam uspeo da sakrijem olakšanje bezumne mantre koju mi je dodelilo šaputavo sladostrašće

...jedandrugogjedandrugogjedandrugogjedandrugogjebite...

zbog saznanja sam izopšten iz zdravog razuma ili nečeg što se naziva tako ustvari kao zainat ne shvatam ništa više s lakoćom sam daleko neosetno daleko od proračunatog mesta želim da stignem nepreglednog novajliju gubitak plodnog tla među nogama gubitak osećaja za rasuđivanje još danas ili će sutra preneti vest o odlasku skriven od pogleda i ja odlazim samo još nešto želim najbolji vremeplov da stvorim krenem podmlađen sa njim

 

 

...posvećeno imaginarnom mestu komunikacije, gdje su učesnici nevidljivi, odsutni, prisutni medijskom ekranskom slikom koja na specifičan zavodljiv način preuzima ulogu dijaloga i seksa, ume da manipuliše i zbunjuje... drugim rečima: internetu spopandrknem ti kevu...

 

 “...pozove na pivo tek onako a ti prihvatis... išlo nam je...klizi što da ne...”

 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 11/18/2010 Edit

ljubomir đukić: telom upr(av)ljan



dok mirno učestvuješ

u donošenju pogrešnog

zaključka znaj

da činim sve što moram

na repu svih mogućih

i nemogućih

besmislica

neudobnim

tuđim telom upravljam

igrom oblina

stičem utisak

kao da je u pitanju slika

digitalni print na telu

otimam se činjenici

da namirišem krv

pokušavam da poreknem

da sam samo jedan od njih

večno mrtvih raskomadanih

mesnatih eksponata

otpalih udova

nakon čerečenja u zanosu

vreme je za gozbu

dobijam težinu

od nemaštovitih poteza

adrenalinom zaklane životinje

određen mi je model ponašanja

zadivljeno gledam poreklo

pojeo sam ga već previše

pustim na slobodu grozne

izopačene pojedinosti

spreman sam da razmišljam

mislima razorim

izribane betonske branike

razaram da bih došao

do svoje slike

ispostavlja se da se

upuštam u nepodopštine

spreman sam na gadosti

nemam mere i mira

u posedu osećanja

nije mi promaklo da uzdignem

zgnječim sliku i priliku

raskrstim s njim

puca opna omotača pod prstima

i iz njega izlazi neka žuta smesa

zarazni smrad raspadanja

pročišćenje niz slivnik

ostaci spremni za gozbu

sirov pogrešan materijal

meso nije ni otkuvano

 

 

 

Comments (4) Posted to sinkretistička queer subkultura 11/10/2010 Edit

ljubomir đukić: sudbina bez maske


 

 

Dolazim sa nezapažene Velike južne ravnice

iz nemogućeg mesta tačnije nemesta

nezapaženog jer se ne svodi na meru

ne prihvata sudbinu koju mu

novopridošli osvajači ocrtavaju

gde pustara oblaci i vetrovi podčinjavaju

prenose se iz srca nizije u srce čoveka

sve se odvija bez dovikivanja

ako su povoljni vetrovi

stvara se izoštrena slika u procesu

magija i misterija življenja

zaluđujem se idejom da poznajem ravnicu

da ostrašćen tačno određujem sve u vezi nje

prizivam je privlačim pozdravljam i prisvajam

u liku bosonogog neposlušnog dečaka

do kojeg mi je stalo

stojim mu zaklonjen iza leđa

očekujem korak lepote koju krije

da mi neumitno oblikuje smisao

 

 

 

 

 

Comments (2) Posted to sinkretistička queer subkultura 11/05/2010 Edit

Ljubomir Đukić: Frlja željna sunca



hrabre nas

da se uzalud nadamo

i da je sve stalo osim

pokreta umreženih u kanalizaciji

ko izgubi stid stiže

na pravo mesto

slivnik izaziva ogorčenost

kanalisanu fuksu

istančani rasipnik iz košnice

oštar jezik predvodi

frlja nabrijana željna svetlosti

i smelosti hrabri se psovkama

odlučuje šta je zdravo a šta bolesno

šta je pravo a šta nenormalno

šta je dozvoljeno a šta kažnjivo

šta prljavo šta sterilisano

m(n)ože nam se zraci upozorenja

mišljenja su sukob strasti

lažnih prihvatanja

relativnih ocena

blago nama

udruži se

da se znamo

blago pluta

povrh svega

 

 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 10/29/2010 Edit

ljubomir đukić: to ti je dobar znak


da vidimo

Imaš pelikana u letu vidiš ga sasvim gore

s desnom rukom držiš šoljicu zar ne

strateški piješ kafu biće ti sve ispunjeno što kažem

garant s obzirom da obožavaš kafu

kupaš se u kafi koliko je obožavaš znam ja

nešto ćeš slaviti neki dobitak ili tako nešto

to ti je u kući dobitak nekome je rođendan uskoro

ovde sa strane dole to ti je privatnost gorčina

mada si nepokolebljiv u svim svojim namerama

vidiš prozor dobro je jer je otvoren da sreća uđe a zlo izađe

nasilan si to se od tebe i traži naglašeno snažan to govori

ovaj veliki lepi medved što je digao šape to si ti vidiš

snaga i uticaj harizme imaš neke magijske moći

šamanstvo ti je blisko ili ono što si pričao ranije

paganizam jel da

neposredno se ističeš pred mladom osobom

vidim ovde zečeve

tačnije tri zeca sede nisu u pokretu slušaju te

i spremni su da te prate

nekome si označen kao zlo mada ne mora da znači jer

ti je neprijatelj u znaku ježa a jež nije loš a i spor je

energetski naboj ti blista sa čitave ove leve strane šoljice

je rasprostranjena sreća i radost

ti od javnosti skrivaš svoje namere u tome si uspešan

vidim to iza ovog brega tu dole kod dobitka

ova gravura od pene je polovična i dobra i zla

to ne znam trenutno šta znači videćemo kasnije

uzburkano je i možda označava da ti neko navrati

a od tebe zavisi kako ćeš ga primiti

vidiš ovo je srna kako je samo lepa razdragana i srećna

to ti je dobar znak

 

 

 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 10/23/2010 Edit

Ljubomir Đukić: negativac

 

 

Opšti utisak koji neretko obelodanjujem deluje uopšteno... bizaranost i brutalnost su moji prirodni ice, gay droga, primarni cilj... nemam opravdanja pred okrutnom autocenzurom duha... Od kad znam za sebe perverzno i neutaživo brutalno rušim seksualne barijere, stavovi koje koristim mi nisu bitni, čak šta više stavovi mi često nisu ni smisleni..

Narodnjačka suptilnost i dalje traje u mom okruženju. Umeju da kopiraju i dele predrasude svog vremena, bez polemike sam prema njima, ne učestvujem u demaskiranju stereotipa, ironično se navikavam, pridružujem se brujanju ovdašnjih pedera, lezbejki, bipsića i strejtera, konzument otvoreno ispoljava želje. Pljuvanje i reakcije izostaje, čak i želja da proniknem u tajne ako ih uopšte ima. Postoji samo privid... Nepomirljiv queer implus osigurava mesto crne ovce i to je samo po sebi dovoljno. Lako se od nepomirljivog postaje pomirljiv, svako je potkupljiv samo su cene različite. Opsednut tinejdžerima, prednjačili su emo osobe oba pola,stižem i do twink osoba, pa čak i do pomenutih narodnjaka Važno je da se osoba ne boji sebe do te mere da ume da zadovolji moju znatiželju... Snažan apetit stvara glad,glad otvara proždrljivost, jedna želja stvara bezbroj želja, želja za polnim odnosom potiskuje drugu komunikaciju stvarajući u mom slučaju otuđenje.

Ispitujem kako isprazni sex pogubno utiče na mene. Bizarno se fizički spojim i stopim sa predmetom do kojeg mi nije stalo. Guši me, nedostaje estetski doživljaj, ali insistiram na sexu. Tražim priliku, pokušam da osvojim, ponese me atmosfera kojoj doprinosim, dovoljno da dođe do realizacije nagona, dominacije i perverzija kojima robujem stvarajući ih, to je fakat... nagon je to, ne i nadahnuće... Jedino što me krajnje izbezumi i unesreći je ako predmet u toku sexa recimo peva narodnjačke hitove tipa insomniaaaaaa... ili mi ga imenuje sa buvljačke TV reklame sa mislim bratelo...polllaaaa zidaaa... zajedno bi bili sladoled... reakcija je tada fantastični i groteksni izlivi ushićenja i zadovoljstva...

idu ulicom pit bulovi, nadrkani, zajebani...

 

 

Comments (1) Posted to sinkretistička queer subkultura 10/14/2010 Edit

«Prethodni   1 2 3 ... 21 22 23 24 25 26 27  Sledeći»

Around here



Categories

Moji linkovi

Elektronske knjige

Feeds