ljubomir đukić: ...da bi izbegli samozaborav...


 

Još jedan nedovršen pokušaj

da se pokrenemo ka razumijevanju.

Ono što izdvojeni kružok ili komuna

smatraju inteligentnim rešenjem

proglasili su u ime svih za centralni krik i vapaj,

da bi izbegli samozaborav, skrenuli pažnju na sebe.

Najpažljivije sam ih izučavao

i došao do zaključka

odnosno interpretiranja naklonosti

prema njima

da se možda i slažem sa idejom

ali se ne slažem sa načinom,

kad uspem da sebe ubedim

da se slažem sa načinom

ne slažem se sa idejom

tačnije, očekivao sam novo otkriće

a izostalo je,

bili bi identični sa onim kako nas to otkriće

vidi i predstavlja

i stvorili bi dovoljan razlog za dekonstrukciju

stanja naše malobrojne populacije u društvu...

Imam argumenate za tvrdnje,

voleo bih da napišem nešto suvislo

ohrabrim se novom idejom ali nemam šanse,

bio bih na dobrom tragu da nije vidna tačka

rađanja novih spoticanja, antagonizma,

remetilačkih faktora...

 

Argumenti  govore da nam se nameće

neka detinjasta ideja neslaganja i protesta

koju vodi politička opcija na vlasti ali bez potencijala,

nije mi prihvatljiva asimilacija u tu političku opciju,

jer mi se otvaraju razne pretpostavke

pitanja bez odgovora,

metod bez naglašenog sadržaja,

bez mudrosti, bez efektivnosti,

neautentična egzistencija

čija je reakcija u podelama, otporu i mržnji

a zasniva se na gubitku onog

minijaturnog dostojanstva

koje smo bezuspešno gradili

kao marginalni deo društva

koji se najviše omalovažava.

 

Stvorila se ideja neslaganje

izdvojenog kružoka ili komune čak i

sa ostalim delom populacije

u čije ime nastupaju

i zbog toga većina populacije nije isključena

nego nije uključena...

Bez temelja građevina je planski nedovršena,

rupa namenjena za osnovu gradnje

označava samo bezuspešni trag nastajanja,

ideja ne postoji jer je bez potencijala nevidljiva,

simboli besmisleno tavore bez prenosne vibracije

živog duha.

 

Nisu nas pokrenuli,

tačnije izolovali su nas

zbog straha od novih ideja koje posedujemo.

Započeto nije živo, nije proces,

onemogućava bilo kakav uvid

u društvenu zbilju,

jer pred njom zatvara

čak i onaj simbolički slobodni prolaz

nazvan tolerancija.

 

10.10  10:10

foto

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 10/10/2010 Edit

Ljubomir Đukić: suvarak sam za vatru

 

 

lažni proroci propovedaju mržnju a ne ljubav

obožavam drveće i divim mu se

pretpostavljam da me zbog toga i porede sa njim

kao što drveće seku i u oganj bacaju i mene će

u trenutku nadahnuća tu su i povampirene

poruke predaka trajno usmerenje

gubilište je ishodište zahtevaju svoje

u zanosu stižu kletve i pretnje

jalov sam prema njima i na osnovu njih

manipulatori su spremni da  me poseku

u ime boga valja se nožem i žicom

da visim po granama

sekirom motornom testerom

drvo saseći u korenu

spremiti ogrev za ognjište

u muda mi sprovesti struju

postaću obdaren lako prepoznatljiva žarulja

intenzivan miris krvi i mesa

obezmuđeni mud(r)uju

zalaganje za pakleni plan

uz tehnološki razvoj širiti ukleti posao

angažovati javnost

slušaj ih dok ti ne zarobe um

glas proroka preko snažnog razglasa

drage sadašnje i buduće krvopije

imate na čemu da vežbate

i još se zgražavaju

jer se radujem drugosti

i pored patnje subjektivnoj slobodi

pošteno braćo i sestre pa ko koga

sad smo ostali sami na uskom prostoru

znanci i naše slabosti

ko god pobedi ostaćemo isti

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 10/08/2010 Edit

Ljubomir Đukić:Ti dakle nisi a ja jesam

 


 

 

Ti dakle nisi a ja jesam projektovano obeležje za pamćenje,

jednom sam te zadovoljio i sad ceo život pokušavam da ti objasnim

da ti nisi a da ja jesam...uživao... ti si se samo olakšao ostrašćen

i nestao u trenu nakon zabave... na tvoj način ispražnjen... i ništa više...

 

Ti dakle nisi a ja jesam višestruka ironija i aluzija...

Sad si se vratio donoseći stare simptome

koje označavaju gubitnike po svojoj prirodi,

označavaju izdvojen posed nad verbalnim okruženjem,

sad ti je dato da projektuješ novo na osnovu zastarelog.

Iz misli ti izbija silueta unutrašnjeg neprijatelja u mom obliku i značenju,

na monstruozan način bi da me sakatiš sladeći se u oprobanom stilu,

zabranjuješ mi da podignem pogled i glas jer me ućutkuješ

i ja tebe ućutkujem tražeći da se slobodno izrazim,

da se oduprem, da ti budem dostojan neprijatelj.

"U slučaju tvoje pederastije možda nisam jedini?"

Želim da negodujem, da ti se suprostavim jer me okrivljuješ

za ono što si želeo da iskusiš u sopstvenom životu,

upoznao su užitak, žrtva si znatiželje,

a od mene očekuješ maksimalnu diskreciju

dok je ti kršiš - suprostavljaš dobro poznatom osećaju;

ruganjem, prezirom i kontrolom iz straha od javnosti...

 

Preduhitrio si me optužbom, mržnjom, omalovažavanjem,

napadom u znak odbrane, poznatom demonstracijom snage sile;

pretnjom želiš da diskvalifikuješ sećanje na “greh” koji si počinio,

izazivam žarište negodovanja a možda i želje,

jer tanka je nit između dve oblasti...

Daješ mi nadimak, određuješ bolest od koje patim,

nudiš mi dijagnozu stroge metode prebijanja – lečenja,

odredićeš mi način života, kontrolom regulisati misli,

prost učinak ukorenjenim uverenjem i načinom,

zapretiti bogom koji te voli, zapretiti religijom, nacijom i izolacijom,

poznato konvencionalno razumevanje i integracija u tvoj sistem vrednosti.

Krpiš se lažima, prevarom i sujeverjem.

Ne želim da pokorno izvršavam besmislene zahteve,

jednom sam te zadovoljio, od toga trena nestabilna je

i tvoja i moja pozicija zbog toga sam izdvojen,

identifikovan, osuđen, označen, obeležen...

Ti dakle nisi a ja jesam... jesam, jesam, ja jesam svesno uživao a ti nisi.

 

Comments (2) Posted to sinkretistička queer subkultura 10/06/2010 Edit

Ljubomir Đukić: realnost radost olakšanje

 

           ekspresija za M.

 

Gde sam se zapravo uputio

u ritmu disanja ploveći plićakom

ka severu uz obalu

da menjam oblik krošnjama vrba i topola

ves(e)lo zabadam u slike oblaka

i svetlost sunca koje prži grad

odsjaj zaslepljućih nepristupačnih tornjeva

koji se utapaju u virovima

posmatram uzbudljiv proces

prirodan uz konstrukciju mašte

težak hrastov čamac zelene boje

vežem za opšte mesto

koje u strahu posedujem

usidren na vrhu zgrade

u kojoj vodim skrivenu ljubav

skok u želji da se uputim ka dnu

ka tiskoj crnoj kornjači

kad dotaknem lepljiv mulj u podrumu

vratiću se da izbavim sunce

 

 

                                      

 


 

Comments (3) Posted to sinkretistička queer subkultura 10/02/2010 Edit

Ljubomir Đukić: Forma ispred sadržaja ili nisam imao šansu


Šta je imao na umu sa ruganjem?

Pokušao sam da saznam, želeo mu prići na drugačiji način

ali zbog pozicije predrasuda nisam imao šansu.

Nisam se mogao dotaći suštine jer je razgovor tekao

u drugom pravcu, naime, prvo sam morao da objasnim

kako neko skandalozan, provokativan i pederast poput mene

može da “normalno” razgovara...

Želeo sam makar da mu probam objasniti razliku između

razmišljanja i delovanja, između marginalizovane kulture

kojoj pripadam i razumevanja situacije društva u kojem sam...

Nije hteo ni da pokuša da mi oprosti to što jesam,

bilo bi mu draže i logično da sam protiv “njegove

heteroseksualnosti”, kao što je on protiv mene,

a ja sam se samo zalagao za seksualnu ravnopravnost...

Nisam prozivao njegov stav koji je onemogućavao

šansu da me prihvati onakvog kakav jesam,

radije je stvarao sliku o meni na osnovu pretpostavke.

"Homoseksualno se neće odvojiti od hetroseksualnog..."

nisam dolazio do reči, mislim da me nije ni slušao...

Da li se boji da moj identitet stvara moć koja ga ugrožava?  

Mistifikacija marginalne seksualne kulture

otežava situaciju stvarajući prezir.

Različite perspektive bez dijaloga

i bez prilike da se razumeju,

društvo je zatvoreno posebno za osobe

različitih seksualnih orjentacija

koje žele da izraze svoje mišljenje.

Na kraju susreta on je glasno govorio

uz nespretne pokrete rukama i telom,

a ja sam razmišljao kako je moć magično privlačna;

u duhu našeg društva bilo bi da te

seks sa muškarcem muški potvrdi i osnaži.

Očekuješ priznanje od partnera i on od tebe;

bio si snažan, odličan, prodoran i silan!

Potvrđuje tvoju pobedu do koje ti je toliko stalo.  

Priznao sam mu ratničku pobedu

koju je izvojevao protiv mene

ovaj put bez prosute krvi i sperme, stisnuo ruku

i spuštenog pogleda priznajući još jednu kapitulaciju nestao...



Comments (3) Posted to sinkretistička queer subkultura 09/27/2010 Edit

Ljubomir Đukić: Šta je s druge strane ograde

 

 

 

Šta je s druge strane ograde uvek me je zanimalo

suprotno kretanje suprostavljeni pejzaži

nakon nepregledne nizije očekujem olakšanje

neophodni su već viđeni detalji

ugledavši ih pitam se

mogu li sad prestati da žalim

pružajući dovoljno radosti

nije povod mog dolaska

osobenjak poput mene

ne ume da sakrije

neporecivo dejstvo kolorističke magije

ono što mentalno gradim

ne pokušavam ukrotiti

već probuditi skriveno

i otkriti prolaz do njega

hoće li on dati meni

ili ja njemu da začnem osetnu teskobu

ako prihvati i ako odbije teskoba ostaje

svašta bih umeo da kažem o njemu

i gradu kojeg sam voleo sanjati

ali nema potrebe za izumrlom vrstom

sve je isto baš kao da sam i rekao

obeležja neupotrebljive provalije

umrtvljena armirana čula u žurbi

prilike u svakom pokretu grada

narušen korak vodi prema opaženom

i dalje i više od toga spreman sam da priznam

šta je s druge strane ograde

 

duhom hladan izbija iz harmonije

strah od uspeha izviruje

umem li da mu odgovorim

na preuranjeno naglašene zahteve

priča mi o sebi i o dodiru koji traži

gledam ga i znam za doživljaj koji sledi

pogled mu je besciljan kao da žmuri

uperen u sopstvenu lepotu

kao u jednu zamišljenu tačku

nelagodno mu je pokazivati nago telo

upućen je samom sebi

dok mu nešto drugo ne odvuče pažnju

sećanje u odblesku i najava dogođaja

obiljem znatiželje i bujicom nagona

pronalazi ga i zamrači a on se lako probija

u znaku slabosti i u jednoj boji

neko je u međuprostoru

utisak je u mojoj pratnji

impresivno vodi ljubav u mom odsustvu

 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 09/25/2010 Edit

Ljubomir Đukić: Da li je to on ili...?

 


 

Raste i jača razvijen individualac.

Simbolički samo predstavlja polni čin

falusni element je i semantička inovacija, tehnoligija, luksuz

uz to je i konstantna želja da ga prisvojimo

On je moje drugo ja i nije sporedni lik

pokreće predispozicije i ima smisla

pričinjava se lepim

jer projektuju slike o njemu

 

sve je počelo pitanjem i svelo se na njega

u težnjama dorađen

snovima oblikovan

tera po svom

Pravi se važan i likuje paradoksom

kao da je strano telo

Ako si kukavica sklanjam mu se a puta

prekasno je kad proklizne unutra u prostor mašte

 

Mogućnost je ispravne i neispravne odluke.

Velik je i kada je smešno mali, smišljeno mali,

oprezno mali!

Ponekad zavara što voli sitnice i juri prema zalasku

uništavajući ono čemu teži/m/o.

Opipljivo sunce diže se uvis,

volim kad se u njega zagledaš...

Ima li načina zabraniti mu da kontroliše situaciju?

Ljubazno te molim daj mu slobodu.

Progutaj ponos!

Refleksni odgovori.

Govori o njemu u simbolima.

Poznaješ li glavonju?

Upoznaj mi drugara,

fatalan je za slabe osobe....

 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 09/22/2010 Edit

Ljubomir Đukić: jebeš se po diktatu dok sve što imaš leti kroz prozor


Strategija nalaže da vidiš đavola u njemu

i on želi da  vidiš  đavola u njemu...

 

Ko je nas poznavao,

ni pakao mu nece teško pasti

samo ako mu ne bude tesan...

 

Ako nagovestiš šta ćeš reći a poželiš da to neko i razume

i dodeli mu smisao, pokušaj da ne saopštiš ideje i vizije

koje te progone, neko ih krade i realizuje...

 

 

Inteligentan i obrazovan čovek je uvek  promišljen

čak i u avanturama, ali nije i u halucinacijama...

 

Uživaš u slabosti, tebi je slabost mila, jer si svestan da nisi savršen i da to nije niko od nas...

Okruženi smo  astralnim bićima, verujem da su plemenita mada deluju sablasno, ona ne gube ni jednu šansu jer malo šansi dobiju. Žele osobu kojoj manjka samopuzdanja,  astralna bića su  sklona da poljuljaju narušeno samopouzdanje i da ga oblikuju... oni su za nas pojava, odblesak, pojave nam deluju površno.

 

To što si inteligentan, obrazovan i promišljen nije bilo dovoljno da te spase nervoze i nelagode pred njim, bojiš se da te prihvati, očajan si ako te odbije... pojava je bila jača od tebe, porazio si sebe, izmrvljen i naznačen upao mu u šake, nisi mogao da ga izbegneš, izlazak na predstavu je dovoljan sve ostalo je na probuđenom...

šta je u prirodi trebalo bi da znaš. Tražiš razumnu stvar tamo gde se ne nalazi i gde se ne traži... pomalja ti radost izvlači iz teskobe, olakšanje je napokon nekontrolisano - ti si provodnik...

 

Comments (2) Posted to sinkretistička queer subkultura 09/19/2010 Edit

Ljubomir Đukić: “E tako, svakom svoje!”

 


 

 “E tako, svakom svoje!”

A meni stid od tuđe prljavštine.

Grozno mi je govno tuđe,

Stid me je intime u kojoj ne učestvujem...

 

Teskoba -

na šta smo primorani, upućeni?

Nismo slični, samo

negujemo jedan stil života

Zaokupljen sam...

 

Nas nije sprijateljila gay teskoba nego ljubav.

Ljubav unutar queer bezobzirnosti?!

Lovimo delove konstrukcije,

lako ih sastavimo ali teško prihvatamo

i još teže primenjujemo.

 

 

Blasfemija je ukazivati na propuste

rasprostranjenog stava i mišljenja

koje preovladava -

Queer je suprotno tome

uvek za iznenađenje

sačuvana divljina u novom ruhu,

sva sreća je da je krpim

anarhističkim životnim stilom...

 

 

 

 

Comments (0) Posted to sinkretistička queer subkultura 09/17/2010 Edit

Ljubomir Đukić: Queer stvara pozitivnu atmosferu /sinkretistička queer subkultura /

 

 

Paradigma koju stvaram je sinkretiistička queer subkultura

 

Ljudsko dostojanstvo je od izuzetnog značaja, smatram ga nedodirljivim pravom svakog pojedinca na vlastitu odluku i procenu u pogledu nečeg kao životno važnog ili nevažnog; ispravnog ili neispravnog.

Nastojim da širim duh tolerancije i razumevanja. Protiv sam iznuđenih odricanja, nekritičkog slepog verovanja, zalažem se za građansku hrabrost, misleći svojom glavom, služeći se svojim razumom.

Kao queer osoba sa ličnim iskustvom i načinom života želim da doprinesem idejama i aktiivnostima protiv stereotipa i predrasuda. Aktivnost mi je usmerena iz duhovnog i intelektualnog gesta pojedinca, s obzirom da ne posedujem neugodne osećaje krivice, od mene ne treba očekivati očekivano! 

Ideja mi je da se angažmano oduprem (i) stihiji politikanske neodgovornosti koja stvara i/li direktno doprinosi da su LGBTIIQ osobe izvrnute ruglu, osudi, prozvane bolesnim, lišene slobode, zataškane, namerno zapostavljene, uklonjene... Osakaćena nam je sloboda, kreativnost ostaje autonomna i pored anonimnost i nevidljivosti...

 


 O autoru bloga

 

 


Zovem se Ljubomir Đukić, pišem poeziju, poetsku prozu, prozu, kritičke osvrte, aktivan sam i na polju performansa.

Idejni tvorac i osnivač Umetničke radionice „Kanjiški krug“
i dvojezičnog književnog časopisa „Orbis“ (objavljivan od 1996. do 2007. godine).

Objavio sam osam knjiga poezije.

U rukopisu su mi knjige "Nije teško biti gej", „Lični prtljag“ i „Stara Kanjiža“.

„Divne, realne laži“ je knjiga o mojoj poeziji autora Miodraga Mrkića (objavljena 1999. godine).

Član sam Udruženja književnika Srbije od 2000. godine
.
Deceniju sam se bavio organizacijom klupskog života; propagirajući elektronsku muziku
(house, techno, trance, drum and bass...). U istom periodu učestvovao sam u stvaranju kulturno – umetničkog identiteta Kanjiže..

Povučeno, tiho i jednostavno živim i stvaram u Subotici,
izučavajući psihosocijalnu kulturu, umetnost i komunikaciju seksualnih manjina.

Pišem i objavljujem na srpskom, hrvatskom i mađarskom jeziku.

(Nemam ni Facebook, niti Twitter profil, a nisam profilisan ni na gej sajtovima.)

Comments (0) Posted to umesto uvoda 09/16/2010 Edit

«Prethodni   1 2 3 ... 25 26 27

Around here



Categories

Moji linkovi

Elektronske knjige

Feeds