
Harry Bush (1920s - 1994)
Umem da rastavim pa da sastavim
Mogu da odgovorim na pitanje,
ali sam zapravo uveren da ne želiš da dobiješ odgovor.
Hrabar neustrašiv a bojiš se svoje senke.
Oživiš noću. Čuo sam prasak od busanja u grudi.
Volim te kad si topao puderast
uhvaćen u nevidljivu paučinu
koju osećam po licu i rukama...
Gleda odraz svoga lica u ogledu;
“još uvek ne znam šta sam…”
Reci mi da ti kažem.
Uveren sam da zapravo ne želi da sazna odgovor
da želi prepoznao bi se do sada.
(zabrinut zbog onog što drugi misle o njemu)
U odnosu na mene on je stidljiv tih mlakonja...
Vrisak u kratkoj projekciji dovoljno glasno da probudi mrtve.
Obrisa suze papirnim ubrusom.
Spojeni u jednu priču
marioneta & ja.
Pokrećem ga a u stvari on to čini meni
u duhu mladosti & slobode.
Bilo bi zanimljivo da pronađem motiv
kako da prepozna sebe
ovako samo prati moje želje & zahteve.
Ima manjak u području koje se zove osećaj...
Posted to sinkretistička queer subkultura
10/06/2016
Edit
FRANCISCO HURTZ
uočavam odraz mnogih njegovih uloga
u različitim društvenim krugovima
menja & oblikuje identitet
dok sam ja gotovo uvek isti
društveno konstruisan
(to da sam gej je javna tajna)
ako gledam transcedentalno logički
skoro bez unutrašnjih protivrečnosti
što se najbolje uočava kroz
samozastupanje
primeri su u književnosti
mislim da mnoge pozitivne osobine & stavove
stekao sam iz homoseksualnosti
ponosan na humanizam & altruizam
(primećujem one koji ne razumevaju razlike
doživljavaju samo kroz seksualnost
homoseksualnost im nije prihvatljiv oblik odnosa)
mogli bi biti koherentni to je očigledno
na način da ga u celini upoznam
a on mene barem delimično
neophodan uslov za najintimniju bliskost
(ko god je profilisan nije izvan predstave
bez obzira na seksualni učinak)
eksperimentalne samopercepcije uzrokuju lični stres
naprezanje u individualnom pristupu samozastupanja identiteta
seksualni pejzaž konvencionalno doživljavam
nisam ograničen na fantazije fetišističke odnose
zadovoljstvo prelazi unapred određenu granicu
želim da prodrem dublje u prirodu fetišističkog zadovoljstva
da doznam šta oseća partner
odnos je sporazuman
možda nije siguran da mu je uloga prihvatljiva
ali se ne protivi ponuđenim perverzijama
uloge se razlikuju samim tim užitak nije recipročan
realizacija zavisi od onog što uspe da probudi u izvoru želje
šta dobija njegova znatiželja zauzvrat realizaciji mojih prljavih igrica
šta oseća izdominiran & fetišizovan ne ume da izrazi rečima
ili još nije spreman da govori o ličnom doživljaju
da analizira seksualno iskustvo
možda želi da ga se reši –
ako ne misli i ne govori o tome nije se ni desilo
ili se desilo ali on nije učestvovao (svesno) u tome
zavaravanje traje do sledećeg iskustva
/nastaviće se/
FRANCISCO HURTZ
Posted to sinkretistička queer subkultura
09/07/2016
Edit
/fotografija nepoznatog autora/
Znam da ima još jednog momka.
Ova dečja igra će me ubiti.
Potopljen kao u snegu
ne mogu da osetim
kiša napolju suze iznutra
sliom & prinudom ovde sam
gurnut u tamu
jednog otresitog lika
koji je stvoren da konzumira sve & svašta...
„Ne ostavljaj me,
izbavi me iz ćorsokaka,
opsednut imidžom ti si idiot
koji nedostaje
u mom krevetu.
Ne volim te više.“
(A volim ga beskrajno.)
Posted to sinkretistička queer subkultura
08/16/2016
Edit

Postao je izgubljen, u velikom selu gde mladi poput njega
ne žele da žive, nije hteo ovde da se skrasi. Završio je ekonomski fakultet i
nije mu bilo potrebno da ostane. Vreme za ovaj grad mu je isteklo. Propadanje, rđa,
smrad iz kanalizacije ostaju iza njega. Nije osetio doživljaj gradskog života,
nije ni mogao da oseti ono što ne postoji. Prolazio je ulicama u okruženju
ljudi čiji identitet nije poznavao, nije ga zanimalo... Bio je misterija onima
koji su odavde, čak i malobrojnim drugarima, pa i dragoj osobi.
Želeo je divlji izlet u urbane džugle zapada, orjentisan na potrošnju & novitete, ludilo ironičnog šopinga, uz negiranje homoseksualnosti, hipster nego šta... Postao je uzorni pripadnik kontrolisanog globalnog trenda. Nije želeo
da pokuša da se snađe u ovom ludom svetu, odlučio je da se udalji od beznađa
primitivizma. O njemu ne postoji priča, nije imao potrebu da mi do
kraja izrazi osećanja, misli i strahove. Gde se zaputio nije mi poznato.
Otišao je bez pozdrava. Osetio sam da odlazi, poslao mi je sanjiv širok osmeh,
traljav površan oproštajni poljubac, nije me ni pogledao. U nedostatku sam mogućnosti da tog
jutra s njim razgovaram. Bilo mi je teško… Obuhvatali smo saglasnost
pravog zadovoljstva, bilo je šanse da preraste u ljubav... Tkao je mrežu oko mog
duha. Mučio me kolebljiv, dostigao zavist; kao da je bio ljubomoran na dodire nežnost, toplinu
koju mu pružam... I danas nakon mnogo godina u tišini, najveći deo mene bi zanemeo pred
njegovom pojavom. Upamtio sam ga kao beznadežno romantičnog sa prljavim
mislima, pod snažnim uticajem želja…
Neki dragi ljudi koji nisu otišli tada odlaze sada…
/ odlomak /
Posted to sinkretistička queer subkultura
08/07/2016
Edit
Egon Posselt dečak sa svećom (1972)
Noćas je puno zvezda na nebu, zurim u njih...
Gde da počnem a gde da se zaustavim?
Volim trenutak kad naslutim istinu.
Zastrašujuća pomisao;
ceo život bi mogao da se završi
u trenutku ljubavi.
Sreća je što nisam istrajavao u zabludama.
On je tako očaravajuće zgodan & nezgodan.
Ponudio sam mu ranjivost, saosećanje…
pripadam u potpunosti
blaženstvu ljubavi sa značenjem u sebi & izvan sebe.
S njim održavam estetiku,
neprekidna osećanja
različite jačine.
Prošlost je izgleda bez ožiljaka.
Jedva mogu da podnesem da ga pogledam u oči
kao da gledam u sunce.
Trenutak kad sam naslutio istinu
unutar njega,
od tog trena kao da mu pripadam
u potpunosti.
Još uvek ima srce dečaka
za čuđenje i ranjivost.
Za ljubav nije potreban jak kompliment,
omiljen smeli korak je dovoljan;
zbrka divnog haosa u njegovim očima...
Posted to sinkretistička queer subkultura
07/20/2016
Edit

Rođen sam pre 50 godina na današnji dan, bio je petak kao i danas, u 16 časova...
osećam se siguran u sebe
priznajem korake na
različitim putevima
pokušavam u bilo kom pravcu
znam za radost života
osvanuo sam van grada
jutros suncokret svetli na suncu
mojih pola veka angažovanog budizma
korak donosi detinjstvo iluzije još u meni
osmeh dokazuje da posmatram maštam
da ne bih trpio transformišem smeće
iz sebe & oko sebe
osmeh je deo čudesnog postojanja…

Posted to sinkretistička queer subkultura
07/08/2016
Edit

/stara fotografija nepoznatog autora/
iznova uživam dok razmišljam
o doživljenom užitku
izmaglice nezadovoljstva nestaju
dok biram da mirujem
kiša me tiho miluje
unutrašnje sunce
prevazilazi prolaznost
volim da živim taj trenutak
mnoge stvari prolaze kroz viđeno
obnavljam sebe
seksualne aktivnosti usmeravam
na jednog pojedinca
koji je pregledan
označen nijansiranim diskursom
vizuelnom karakteristikom
koja me uzbuđuje
za mene ne postoje složeni putevi
osim jednog jednostavnog
imam potrebu
da mu se divim
prisutno je divljenje u odnosu
netipičan ljubavni život
decenijama plivam bez osećaja umora
ushićeno na istoj talasnoj dužini
Posted to sinkretistička queer subkultura
06/26/2016
Edit

Svašta se
može dogoditi...
Praznina u
razmišljanjima.
Nema
nikakvog smisla.
Pokušavam
da budem
u tamnom
oblaku ništavan bez detalja,
nebo deluje
apsurdno.
Stiže me
tuga
nova patnja
so na rane.
Hodam duž
zamišljenog hodnika.
Hrapava kadenca
po disanju.
Uzak prolaz
za vazduh.
Ne mogu da
izdržim
korak po
korak po taktu
skriveno
srce u grlu
bez svetlosti
bez prirodno posvećenog stanja.
Bodu me
oštre reči, prezir, podsmeh...
Ne postoji
bezbedna udaljenost od mržnje i nasilja.
Ne mogu da
podnesem
da sam
kukavica licemer.
Sunce kroz čvrste omče
zasvetluca
u suzi svetlosti uma
potajno na
isteku dana.
Posted to sinkretistička queer subkultura
06/13/2016
Edit
Vremenom je stekao sposobnost da se uklopi u pozadinu, gde god da je – na policama, bašti, na zavesama, u ulazima, na ulici. Za neuvežbano oko bio je nevidljiv. Nisu ga primećivali čak i kada su i bili u istoj sobi sa njim. Pojavio se brzo kao kroki, opskuran, boje kao od mastila.
Kad sam ga prvi put ugledao šapnuo mi je:
“ Najteža stvar koju treba
učiniti je da stvorite čitav, uverljiv svet za druge ljude da bi
uživali. To je najusamljeniji posao jer nema podrške, pomoći i saveta.
Primoran sam na jednostavan korak po korak u stvaralačkom procesu...
Ti ćeš me razumeti čak i kad klizim preko tebe jer si po prirodi
kreativna nezavisna osoba koja se uglavnom kreće po instiktu. Ko je još
zaspao u suzama. Zvuk dopire sa zategnute kože. Kakva je to pesma. Ona
se menja sa vetrom. Pitajte me opet za nedelju dana i to će biti potpuno
drugačije. Danas, međutim to je ovako. Krik zadržavam u sebi, kad god
bih se usudio da pokušam da vrisnem. Onaj sam o kome se ne priča. Činim
ono što ruke ne čine. Dodirujem ono što ruke ne dodiruju.
Ne moraš biti prihvaćen od strane drugih. Samo budi. Život je dragocen.
Bićeš slobodan kad izgubiš želju da impresioniraš druge. Svet nije
ograničen na ono što vidiš. Prihvati brige, strah i bes, oni su navika.
Meditacija je prirodni kapacitet lečenja. Za svoje greške uvek krivimo
druge. Pogledaj sebe iskreno i nežno."
Posted to sinkretistička queer subkultura
06/08/2016
Edit

Intervju | Izvor: GayEcho | Ben Ihab

Skoro
deceniju si bezuspešno pokušavao da objaviš svoj kratki treš roman
“Nije teško biti gej”. Odrekao si se štampanog izdanja i objavio ga kao
poklon čitaocima u elektronskom izdanju. Šta imaš da kažeš o svom
romanu?
–
Moja bezvredna avantura koju automatski beležim i objavljujem bez
izmena, već u naslovu romana dajem karakter, u želji da ispričam priču, u
skladu sa lepim, teškim, mučnim događajima. Svestan da roman nije
dovoljno uzbudljiv i čitljiv kao što ni život jednog geja nije
jednostavan. Pokušao sam da osvetlim dešavanja u toku jednog leta
nekolicine likova sa kojima sam bio povezan, čija je sudbina slična
mojoj.
Književnost
ume da prodre do najprovokativnijih tema. Jednoj od takvih tema si
posvetio roman. Šta očekuješ, dal' će čitaoci biti zadovoljni tvojim
delom?
–
Postmoderni treš kratki roman, sa otvorenom strukturom koja je labavo
povezana, dopušta čitaocu različite slobodne interpretacije. Priča je
bez klasičnog zapleta, bez početka je i ostaje nedovršena, dok se
kategorije realnog i imaginarnog zamućuju. Nije jasno šta sve može da
oseća čitalac nakon sat – dva koliko traje druženje sa ovim treš štivom,
šta budi u njemu, šta ostaje nakon čitanja. Sumanut, gotovo nerazumljiv
roman, sreća pa je kratak.
U
ovom romanu je sazdana tvoja unutrašnja borba, ona se najbolje uočava u
dijalogu glavnih likova. Taj dijalog ponekad iznenadi temom i
sadržajem, tiče se glavnih likova ali i okruženja. Kako ti danas
doživljavaš situaciju kroz koju prolaze glavni likovi, sa vremenske
distance; tada kad je rukopis napisan i sada kad je doživeo svetlost
ekrana?
–
Glavni likovi upadaju u misli, sa njima misli odlutaju, otvaraju nove
teme…Za mene i danas kao i onda je ostalo otvoreno pitanje; dal stil,
stav, ponašanje u situacijama u kojima su se zatekli likovi romana,
romaneskni segmenti koji jesu i nisu povezani, višestruko umnožavaju
sliku, dal deluju otrkrivalački… Umesto da pojašnjavam, primera radi
traganje za identitetom koje se događa pod strahom i strepnjom;
iritantan sam sa onim što je za mene iritantno, kao da emotivno labilan
na svakom koraku se sporim sa okruženjem a ponajviše sam sa sobom.
Patnja u nedokučivoj usamljenosti tišti, kopka, ne da mira…
Poznavajući
tvoj poetski i esejistički rad kao i performanse koje si nekad izvodio,
očekivao sam da ćeš više ekspoloatisati seks, međutim to je izostalo,
zar treš ne trpi eksplicitne slike seksa?
–
Nisam eksploatisao fikciju eksplicitnim seksom, promiskuitetom,
orgijama, seksom na otvorenom, BDSM…da bih privukao čitaoce. Opscenost
je u meri koliko je bilo tada u mom životu. Od tada gotovo da sam
izgubio osećaj sramotnosti i pored činjenice da povučeno živim. Priče
koje trenutno pišem su totalno “nepristojne” za puritance, dakle
čistunce, jer pružaju jeftino uzbuđenje. Jednostavno tad nisam imao a
sada imam želju za tim. Objašnjenje postoji ali nije bitno pomena u ovom
trenutku.
Stigli
smo i do najbitnijeg pitanja za mene. Često u razgovoru ponavljaš da si
se umesto karijere odlučio za slobodu. Odredio si svoj položaj i pravac
na merginama društva. Umesto “ozbiljne” književnosti odlučio si se za
queer i trash zašto?
–
Moj je treš. Povlačim debelu liniju razgraničenja od ozbiljne
literature. Za nekog ono što sada i u ubuduće budem objavljivao biće
đubre a za nekog blago. Kvalitet i vrednost određuju lični kriterijumi,
ličnog estetskog i individualnog referentnog okvira a ne recimo ono što
nam uporno nameću tradicionalisti kao standarde. Primera radi, ako je
nešto zabavno ne znači da je samim tim i bezvredno. Ozbiljna literatura
poseduje univerzalnost teme, mislim na univerzalnu podobnost a osobenost
stila i dikcije, gledište, poznavanje života i misli ne sme da pređe
standarde, mora da bude strogo u okviru ovozemaljskog, tradicionalnog,
verski i moralno prihvatljivog. Ne želim da robujem takvoj literaturi.
Sloboda misli i sloboda izražavanja za mene su od neprocenjive
vrednosti.
Ozbiljna
literatura, savremena a nastala u tradicionalnom ruhu iz pera ili
računara nacionalnih književnih sukcesora, prati uspostavljenu tipičnu
formulu, a zašto bi neko čitao dijalog koji je već pročitao bezbroj puta
u bezbroj knjiga. Čemu nas uči takva književnost ako ne
nacionalističkoj političkoj podobnosti. Ukazuje nam na stanje koje nam
je dobro poznato, u želji da izgleda preterano direktno i ozbilno a u
stvari jednostavno, jednostrano osvetljuje stanje bez kontrasta. U čemu
je onda draž takve literature? Snaga mita i legendi postaje bezvredna
bez životnog impulsa, slika, simbola, stanja o današnjici. Pokazuju nam
veštinu tehnike tradicionalnog pisanja. Tehnika im je važna a ne
sadržaj. Koriste veštinu za krajnju komercijalnost svojih dela. Nikad
nisam robovao nižim motivima kao što je karijerizam, zarada za
život…Nisam želeo da se odreknem sebe da bih se ulagivao bilo kome radi
popularnosti i novca. Umem da se radujem spontanosti, kreativnoj potrebi
da budem iskren prema sebi u želji da me prepoznaju kroz queer diskurs.
Šta nudi treš književnost?
–
Bitno je da književna dela utiču na ljude na određen način. Kakva god
da su ta dela - za one na koje utiču su važna dela. Dela ne moraju biti
klasična, antologijska, ozbiljna, može to biti i popularana savremena
knjižrvnost pa i da je treš. U mom slučaju treš je recikliran, samim tim
čist, bezazlen, pristojna alternativa.
I za kraj našeg kratkog razgovora pitaću te; dal je lako ili teško biti gej?
–
Mislim da je na Zapadnom Balkanu preteško biti gej. Izloženi smo
netrpeljivosti, netoleranciji, predrasudama i osudama. Dovoljno je to da
ste drugačiji da bi ste bili satanizovani, proglašeni bolesnim... Još
ako ste deklarisan gej nikad kraja osudama i kritikama. Lakše je ako
prihvatiš da si namerno zapostavljen, skrajnut, gurnut na marginu i
počneš da deluješ sa margine. Gradiš mikrokosmos u koji dopuštaš da uđe
neko neiskvaren, neko ko je uspeo da se sačuva beznađa, neko ko želi da
ti pruži podršku. Kad imaš ljubav imaš sve.
Prpadnike
LGBTIQ populacije u težnji ka ravnopravnosti očekuju bolji uslovi
ulaskom u EU. Ali na tom putu moramo se zalagati za naša prava, koliko
ko ima smelosti, znanja, volje i sposobnosti.To je naš zadatak. Po mom
skromnom mišljenju za realizaciju tog zadatka nedostaje nam entuzijazam.
"Nije teško biti gej" (kratki treš roman):https://www.scribd.com/
Posted to sinkretistička queer subkultura
05/27/2016
Edit